Informacije o tome je li sve bilo spremno za potpisivanje ili nije prilično su kontradiktorne, a same naftne kompanije ne žele u javnost, pa čak ni neslužbeno. Politička odluka o odgodi potpisivanja ugovora »pala« je krajem prošlog tjedna, makar je, može se čuti i drugačije, sve za potpisivanje bilo spremno. Iako u INA-i ističu kako oni svoju odluku nisu donijeli, Agenciji za ugljikovodike su, može se čuti, najavljivali dolazak na potpisivanje. Odgodi potpisivanja je, ipak, kumovao odnos unutar same vladajuće koalicije, u kojoj bi se potpisivanje ugovora, barem za kopno, smatralo uspjehom HNS-ovog ministra Ivana Vrdoljaka, a politički bi rizik prije izbora ipak bio SDP-ov. Nakon što je odluka pala, svi su koncesionari telefonom obaviješteni o Vladinom odustajanju.
Pitanje je samo hoće li se koncesionari jednako lako pomiriti s odgodom. Njima je, ali i ostalim potencijalnim investitorima, poslana loša poruka o Hrvatskoj, u kojoj se neki projekt, kao što je ovaj slučaj, priprema nekoliko godina, da bi se, zbog izbora, od njega odustalo. Jesu li zaista prihvatili Vladino objašnjenje, od samih koncesionara Novi list nije uspio dobiti odgovor. Riječ je o INA-i, kanadskom Vermillionu i nigerijskom Oandu, koji s dobili koncesiju za šest polja na kopnu, uz Savu i Dravu, INA i za dva istražna bloka na Jadranu, te talijanskom ENI-ju u konzorciju s britanskim Medoilgasom, koji je koncesiju dobio za jedno jadransko istražno polje. Nigerijski Oando i kanadski Vermillion, oglušili su se na upit, no neslužbeno se može čuti da, jednako kao i talijanski ENI, razmatraju situaciju. U INA- i službeno odgovaraju kako odluku o potpisivanju ugovora za Jadran oni sami još nisu niti donijeli jer razmatraju ekonomsku isplativost projekta, dok se neslužbeno može čuti kako ih je Vladina odluka da se odgodi i potpisivanje ugovora za kopno neugodno iznenadila.
Iako u Vladi tvrde da su se svi koncesionari pomirili s odlukom, te navodno izjasnili da ni sami ne žele biti dio predizborne utrke u Hrvatskoj, to je upitno. Već i činjenica da ne odgovaraju na novinarski upit o tome, govori kako situaciju razmatraju, zaključuje Novi list. Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika kaže da ugovori moraju biti potpisani u roku tri mjeseca od dodjele koncesija, za što je rok davno istekao, no u Vladi napominju kako ugovori nisu do kraja niti ispregovarani, pa onda nema niti roka, odnosno obaveze potpisivanja.
