Samo tjedan dana proteći će do početka prosinca, do kada bi Vlada i MOL trebali postići dogovor oko otkupa, odnosno zadržavanja plinskog poslovanja u Ini, a neslužbeno doznajemo da krajnji dogovor još nije postignut. MOL je, doznajemo, Vladi poslao i službeni dopis u kojem traži 20-postotni udio u Janafu, što je jedna od varijanti koja se spominjala u pregovorima ali je brzo otklonjena kao državi neprihvatljiva. Na upit Energetike-net da nam potvrde tu informaciju, u MOL-u odgovaraju da do kraja pregovora "neće komentirati nikakve spekulacije'" te da će po završetku pregovora biti spremni za istupe u javnosti. Slično razmišljaju i u Vladi iz koje također nismo uspjeli dobiti komentar. Čini se da je MOL Vladi zahtjev uputio po maksimi "ako prođe – prođe". Ključna energetska infrastruktura u svakom slučaju mora ostati u državnim rukama jer se na taj način štiti energetska samostojnost države. U nekim državama događa se globalni zaokret prema nacionalizaciji rudog blaga i okrupnjavanju energetskih kompanija pod velikim državnim kišobranom, kao zaštita od posljedica ekonomske krize. Treba se nadati da državna administracija, koja je brže-bolje anonimno demantirala napise o mađarskim traženjima, razmišlja na jednak način. U pregovorima s državom MOL-u je u interesu da se riješi neprofitabilne trgovine plinom, za koju tvrde da im je samo ove godine donijela gubitak od 460 milijuna kuna. Međutim, plin je za industrijske korisnike od početka godine poskupio više od 60%. Na čemu je Ina nagomilala tako velik gubitak, ako se zna da država iz vlastite proizvodnje troši čak 80% plina, nije jasno. Možda bi se Inin menadžment trebao zapitati eksploatira li domaći plin po ekonomičnim uvjetima. Istodobno, slijedom nepovoljnog Glavnog ugovora o plinu i Prvog dodatka tom ugovoru, MOL, odnosno Ina, zadržala bi višegodišnje pravo prodaje plina državi po visokim cijenama. Kao da to nije dovoljno, država slijedom nepovoljnih ugovora – iz kojih je gotovo nemoguće izaći – «nagrađuje» naftnu kompaniju niskom rudnom rentom koja je s 2,6% malo porasla i sada izosi 3,1% i svake će se godine povećavati za 1,48% dok 2015. ne dođe do 10%. Istodobno, ukinuta je varijanta prema kojoj je rudna renta bila veća na područjima od posebne državne skrbi i iznosila je 5%, što je velik udarac za lokalne proračune. Za usporedbu, u Mađarskoj rudna renta iznosi 12%, u Francuskoj ovisi o količini eksploatirane sirovine i penje se do 12%, dok u Azerbejđanu iznosi nevjerojatnih 26% za naftu i 20% za plin. S obzirom da je rudna renta u Hrvatskoj tako niska pitanje je iz kojih bi sredstava država trebala kompenzirati gubitke koje bi trpila na prodaji plina ako preuzme plinsko poslovanje? Iz tog razloga je izvjesno da će država inzistirati na nepreuzimanju plinskog poslovanja od Ine, a zauzvrat će Ini omogućiti podizanje cijene plina prema distributerima kojima sada plin prodaje po 1,7 kn/m3. Oni će to povećanje vjerojatno prevaliti na krajnje korisnike. Hoće li to poskupljenje iznositi za početak 10%, kako se spekulira, ili će biti dogovoreno poskupljenje plina u nekoliko obroka – što se već dogodilo ove godine povlaštenim kupcima - znat će se ubrzo. Neslužbeno se spominje mogućnost primjene modela za subvencioniranje potrošnje plina, po uzoru na subvencije koje već postoje kod električne energije. Taj će model trebati razraditi jer je primjena imovinskog cenzusa – koji jedini jamči pravednost - uprkos OIB-u nemoguća zbog nesređenih zemljišnih knjiga. Dakle, u prijelaznom razdoblju mogao bi se možda koristiti prihodovni cenzus ili subvencionirati potrošnju do određene razine, kao sa strujom.