Naglasio je da su sankcije potrgale opskrbne lance u arktičkim regijama i da neke zemlje ne ispunjavaju ugovorne obveze, šteteći gospodarskim interesima Rusije. Ruski ministar energetike Nikolaj Šulginov za list Izvestija u srijedu je rekao da je Rusija je pak spremna prodavati naftu i naftne derivate "prijateljskim zemljama u bilo kojem rasponu cijena".
Kome Rusija može ponuditi svoje ugljikovodike
Takva trgovina se već i događa, jer Indija kupuje rusku naftu uz diskont, a na Kaspijskom moru već se događaju naftni swapovi, kojima Rusija zarađuje. Glavninu zarade 2019., zadnju normalnu godinu prije pandemije, Rusija je ostvarila sa zapadnim zemljama, prihodivši 260 milijardi USD, tako da preusmjeravanje na istok neće ići ni brzo a ni lako, zbog toga Zapad i cilja u to bolno mjesto. Rusija računa na veću suradnju s BRICS zemljama (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) te na jaču vezu s Pakistanom, Indijom, Afganistanom i Iranom.
Primarna istočna ruska izvozna ruta za naftu prema Kini je Istočno sibirski naftovod (ESPO), kojim je 2021. prosječno slano oko 700.000 barela nafte dnevno, a dodatnih 900.000 bl slano je tankerima.
Poteškoća za Rusiju je nevoljkost zemalja da zbog zapadnih sankcija prime naftne tankere s ruskom naftom u luke po uhodanom FOB principu kao do sada (Free on Board), već se primjenjuje princip CIF (Const, Insurance and Freight), u kojem prodavatelj mora osigurati i transport i teret, što itekako utječe na zaradu.
Staro partnerstvo
Za Rusiju je ključno preusmjeravanje izvoza plina prema istoku, no treba znati da je Gazpromov glavni kupac uvijek bila Europa, pa neki mediji procjenjuju da bi u Kini moglo srednjoročno završiti tek novih 28 milijardi m3 plina, što je djelić od 155 milijardi m3 koje je Rusija osigurala Europi 2021. tako da je čak 75% prirodnog plina iz Rusije završina na europskom tržištu.
Rusija prije 2024., odnosno najranije 2025. neće moći dovršiti plinovod Snaga Sibira 2, novi 2.600 km dugačak plinovod, koji će plin s polja Bovanenkovo i Karasavaj na poluotoku Jamal na sjeverozapadu Sibira transportirati put Azije. Ta će polja puni kapacitet dosegnuti tek 2024., a potrebna je izgradnja interkonekcijskog plinovoda kroz Mongoliju, za čiju gradnju je potrebno barem tri godine, dakle tek oko ili iza 2025. Sve to, dakako, ovisit će o dostupnim tehnologijama, politici, logističkim poteškoćama, jer Kina navodno nije sklona mongolskoj ruti.
Ovisnost o stranim tehnologijama
Plin s poluotoka Jamal može se umjesto Europe transportirati u Kinu ali uz veće troškove. Za projekt Arctic LNG 2, koji je po rezervama snažniji od Jamala, Rusija tvrdi da je 80% spreman, no Europa i SAD su uveli sankcije na opremu potrebnu za taj projekt, tako da je dovršetak možda upitan. Japan i Južna Koreja, koje imaju tehnologiju, nisu prijateljski raspoloženi prema Rusiji, koja ovisi o stranim tehnologijama.
Na summitu Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga u veljači najavljeno je povećanje postojećeg plinovoda Sahalin-Vladivostok, ali obje strane trebaju se dogovoriti oko trase, koja može biti 600 km maksimalno. Taj bi plinovod mogao biti dovršen za par godina, ali potrebno je i povećati proizvodnju na Sahalinu.
Ruski LNG i arktički ledolomci
Kina već uvozi plin iz središnje Azije plinovodom Zapad-Istok koji vodi od kineskih zapadnih granica do obalne zone i on je u punom kapacatitetu. Rusija želi transportirati LNG i tzv. Sjevernom rutom, u Arktičkom oceanu, što je glavna zadaća Novateka, ali ta ruta zahtjeva ledolomce koje bi trebala izgraditi južnokorejska brodogradilišta, što zbog sankcija vjerojatno neće biti moguće. Umjesto toga Novatek bi se trebao oslaganjati na ruske nuklearne ledolomce, no njihova svrha je uglavnom vojne prirode i spori su.
Na koncu - ugljen - glavnina ruskog izvoza išla je 2021. u Aziju i Oceaniju, trećina u Europu. Glavni izazov bit će logistika željeznicom, za što će trebati vremena. Ništa neće ići brzo, to je sada jasno, jer je kompletna ruska energetska infrastruktura uglavnom okrenuta prema zapadnim zemljama, pa postoje procjene da će možda trebati i desetljeće da se riješe logističke poteškoće Rusije u pravcu istoka.
Iz svega ovoga je jasno da će potencijalno rusko okretanje od Europe i europsko okretanje od Rusije imati veliku cijenu za oba ta prostora, ali i za ostatak svijeta, gurajući cijene energenata na još više razine. Više o ruskoj trgovini energentima može se pročitati na stranicama IEA.
