Rusija ubrzava razvoj Sjeverne morske rute (NSR), pomorskog pravca uz arktičku obalu koji bi mogao postati važan kanal za izvoz ruskih energenata prema Aziji. Moskva ne pokušava samo napraviti „novi Suez“. Puno konkretniji cilj je stvoriti vlastiti energetski koridor prema Kini i drugim azijskim tržištima, nad kojim Rusija ima mnogo veću kontrolu nego nad rutama koje prolaze kroz druge međunarodne uske grlene točke.
Pritisak dodatno raste zbog europske zabrane uvoza ruskog LNG-a koja bi trebala stupiti na snagu u siječnju 2027. godine. Moskva zato sve više računa na Arktik kao alternativu europskim tržištima.
NSR povezuje područje Karskog tjesnaca s Beringovim tjesnacem i duga je oko 5600 kilometara. Glavna joj je prednost kraća veza između ruskih arktičkih luka i Azije. Primjerice, put od Murmanska do kineskog Qingdaoa arktičkom rutom dug je oko 6400 kilometara i traje približno 20 dana, dok put kroz Sueski kanal iznosi oko 12.400 kilometara i traje gotovo dvostruko dulje. Rusija već ove godine intenzivno koristi rutu za izvoz nafte prema Aziji. Do kolovoza je sedam tankera prevezlo oko šest milijuna barela, gotovo polovicu ukupne količine prevezene NSR-om tijekom cijele 2025. godine, a promet raste iz godine u godinu.
Ograničenja plovidbe i agilna gradnja nuklearnih ledolomaca
Ipak, Sjeverna morska ruta ima ozbiljna ograničenja. Plovidba je i dalje sezonska, vremenski uvjeti ostaju nepredvidivi, a globalno zagrijavanje pogoduje dužoj sezoni plovidbe.
No, na koji način Rusija otvara taj sjeverni put? Rusija, koja već ima najveću flotu nuklearnih ledolomaca na svijetu, sada gradi novu generaciju tih brodova. Cilj je omogućiti pratnju trgovačkih brodova i LNG tankera kroz područja s težim i debljim ledom. Rusija također razvija vlastite LNG tankere ledene klase. To je posebno važno jer sankcije otežavaju pristup ruskim kompanijama zapadnim i južnokorejskim brodogradilištima. Također, povezuje Sjevernu morsku rutu s lukama, željeznicom i industrijom. Moskva naime sada gura mnogo širi koncept Transarktičkog prometnog koridora. Riječ je o planu vrijednom oko 400 milijardi dolara, koji bi NSR povezao s ruskim željezničkim, riječnim i lučkim sustavom te arktičkim industrijskim projektima.
Ključnu ulogu u rastu prometa ima LNG. Projekt Arctic LNG 2, koji vodi Novatek, zamišljen je s kapacitetom od 19,8 milijuna tona godišnje. Iako je zbog zapadnih sankcija proizvodnja ispod planiranog kapaciteta, izvoz prema Aziji raste, a većina tereta ide upravo Sjevernom morskom rutom.
Dodatni poticaj predstavlja preusmjeravanje LNG-a iz ruskog projekta Yamal LNG prema azijskim kupcima. Nakon zatvaranja europskog tržišta Moskva će morati pronaći nove destinacije za velike količine plina, a Kina se nameće kao prirodno odredište.
Nafta za Kinu i Aziju
Sjevernom morskom rutom sve češće prolazi i ruska nafta, a najveći potencijal predstavlja Rosnjeftov golemi projekt Vostok Oil. Projekt bi u budućnosti mogao značajno povećati količine nafte koje se izvoze iz ruskog Arktika prema Aziji.
Kina je pritom najvažnije tržište, ali Moskva traži i druge kupce, uključujući Indiju i zemlje jugoistočne Azije. Dugoročno se razmatra i povezivanje ruskih arktičkih izvora s azijskim rafinerijskim projektima, poput planirane rafinerije Tuban u Indoneziji.
Ako uspije riješiti sva ograničenja, NSR bi mogao postati mnogo više od kraćeg pomorskog pravca. Rusija njime pokušava preoblikovati vlastitu energetsku kartu – od europskih tržišta prema Kini i ostatku Azije, uz veću kontrolu nad lukama, brodovima i izvoznom infrastrukturom.
