Zelena tranzicija ne znači nužno i eksploziju rudarenja. Analiza Oakland Institutea, temeljena na podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) razbija neke predrasude i pokazuje da su vjetar, sunce, elektroenergetske mreže, baterije i električna vozila 2024. godine činili 26 posto ukupne potrošnje bakra, litija, nikla, kobalta, grafita i magnetnih rijetkih zemalja. Preostalih 74 posto odlazilo je na građevinarstvo, konvencionalni promet, industrijske strojeve, obranu, elektroniku i druge namjene.
Razlike su posebno izražene kod pojedinih metala. Izvan potrošnje za zelene energetske tehnologije i električna vozila završilo je 83 posto potrošnje nikla, 79 posto rijetkih metala, 71 posto bakra te 68 posto kobalta i grafita. Građevinarstvo samo troši oko 30 posto svjetskog bakra, dok proizvodnja nehrđajućeg čelika koristi približno dvije trećine nikla.
No slika bi se u budućnosti mogla promijeniti. Međunarodna agencija za energiju očekuje da će potražnja za mineralima potrebnima za čiste tehnologije između 2023. i 2030. gotovo utrostručiti. U scenariju neto nulte emisije električna vozila bi 2050. godine trošila oko 15,7 milijuna tona ključnih minerala, odnosno 23 posto projicirane ukupne potražnje.
Kako smanjiti pritisak na rudnike
Velik prostor za smanjenje pritiska na rudnike ipak postoji. Model istraživača sa Sveučilišta California u Davisu pokazuje da bi kombinacija manjeg broja automobila, manjih baterija i učinkovitijeg recikliranja mogla smanjiti godišnju potražnju za litijem u američkom cestovnom prometu 2050. godine čak 92 posto. Samo smanjenje veličine baterija moglo bi donijeti uštedu do 42 posto.
IEA procjenjuje da bi recikliranje do 2040. moglo smanjiti potrebu za primarnim bakrom i kobaltom za 30 posto, a litijem i niklom za 15 posto. Bez većeg recikliranja, ulaganja potrebna za rudarenje bila bi oko trećinu veća.
Istodobno, utrka za kritičnim mineralima postaje i geopolitičko pitanje. SAD proizvodnju sve više povezuje s obranom, umjetnom inteligencijom, industrijom i natjecanjem s Kinom. No postoji i druga strana medalje: studija objavljena u Nature Sustainability pokazala je da se 54 posto od 5.097 postojećih i planiranih rudarskih projekata nalazi na ili unutar deset kilometara od zemljišta autohtonih naroda, a 33 posto u blizini zemljišta ruralnih zajednica.
