Venezuela raspolaže najvećim dokazanim zalihama sirove nafte na svijetu, višestruko većima od američkih, a upravo je energija jedan od ključnih motiva američkog djelovanja u toj zemlji. U središnjem Dnevniku HTV-a to je sinoć analizirao energetski stručnjak Davor Štern.
Štern ističe kako je strateška važnost nafte dodatno porasla nakon dolaska Donalda Trumpa na drugi mandat.
Venezuelska nafta posebno je vrijedna američkim rafinerijama u meksičkom i američkom zaljevu, koje su tehnološki vrlo sofisticirane i prilagođene preradi teške nafte.
Riječ je o nafti slabije kvalitete, ali znatno jeftinijoj, i do 30 ili 40 posto u odnosu na druge vrste. Miješanjem venezuelske teške nafte s lakšom američkom ili zaljevskom naftom, rafinerije ostvaruju veću dobit, a pritom se može utjecati i na snižavanje cijena goriva, ponajprije na američkom tržištu. Slične rafinerije postoje i u Europi, a takav potencijal ima i riječka rafinerija.
No stanje venezuelske naftne industrije ostaje neizvjesno. Godine neulaganja u infrastrukturu, bušačke pogone i preradu nafte ostavile su ozbiljne posljedice, a obnova zahtijeva puno vremena i velik kapital. Štern smatra kako američku politiku prema Venezueli ne vode isključivo geopolitički razlozi, nego snažan interes velikih naftnih kompanija.
Prema njegovu mišljenju, upravo je krupni biznis imao ključnu ulogu u oblikovanju američkog pristupa jer bi dolazak jeftinije venezuelske nafte dugoročno pomogao stabilizaciji cijena, koje bi se mogle zadržavati oko 60 dolara po barelu.
Najveći interes za povratak u Venezuelu imaju američke i multinacionalne kompanije sa sjedištem u SAD-u, koje su iz te zemlje izbačene prije dvadesetak godina. No svoje interese ponovno bi mogli aktivirati i europski energetski divovi poput britanskih, nizozemskih i francuskih kompanija, koje su nekada imale koncesije na venezuelskim nalazištima.
Za Venezuelu bi takva ulaganja mogla značiti priliku za oporavak gospodarstva. Nova radna mjesta, razvoj prateće industrije i udio u proizvodnji putem koncesijskih modela donijeli bi zemlji dio prihoda od eksploatacije nafte. Ipak, riječ je o iznimno zahtjevnom i skupom procesu jer je teška venezuelska nafta složena za vađenje, transport i preradu.
Unatoč tomu, Štern zaključuje kako je riječ o isplativom pothvatu u kojem će, prije svega, najveću korist imati američki kapital.
