Prebaci li još 20% potrošnje u nižu tarifu, međutim, mjesečno će uštedjeti oko 30 kuna. Za potrošače od kojih se često može čuti kako im je svaka lipa važna, očito, ušteda od 30 kuna na mjesec očito nije dovoljna motivacija. Štoviše, makar je cijena električne energije u višoj tarifi kućanstvima unatrag 10 godina poskupjela za 111%, potrošnju u nižoj tarifi nismo povećavali.
Jedan kilovatsat u nižoj tarifi sada košta (0,56 kuna), više nego li je prije deset godina koštao u višoj (0,54 kuna), no svejedno nižu tarifu ne koristimo ništa više nego prije.
No i ova medalja, dakako, ima svoju drugu stranu.
»Istina, mi smo prilagodljiv narod, rogoborimo protiv svega, a poduzimamo malo, no nije ni HEP posve nedužan. Zašto niža tarifa ljeti počinje tek u 22 sata, i zašto općenito, i ljeti i zimi, traje deset, u odnosu na 14 sati više tarife? Zamislite, u konačnici, stambenu zgradu u kojoj svi pale perilice rublja i suđa u 22 sata u noći?!«, ističe pak Ivica Kovačević, savjetnik Društva »Potrošač« za potrošnju električne energije. Kako podsjeća, HEP je davno potrošačima uskratio nekoliko sati jeftinije tarife, a htio bi rasteretiti svoj sustav.
Istina, nekad je, kad su dvotarifna brojila u pitanju, viša, skuplja tarifa, u ljetnom računanju vremena trajala samo od 18 do 22 sata, znači svega četiri sata ukupno, kad je i HEP-ov sustav najopterećeniji.
Tada je, početkom desetljeća, srednja tarifa, po cijeni od 0,21 kuna za kWh, trajala pak od 8 do 18 sati, i ponovno od 22 do 8 ujutro. Tko je imao trotarifno brojilo, računao je na višu i srednju, kao i nižu tarifu, tijekom koje je kWh koštao svega 0,15 kuna, a plaćao se od 22 do 8 sati, tijekom kojih kWh sada plaćamo 0,56 kuna. »Posljednjih petnaestak godina nitko u Hrvatskoj se više ne bavi logičnom, po HEP i potrošače, raspodjelom tarifa«, napominje Mladen Zeljko, energetski stručnjak s Energetskog instituta »Hrvoje Požar«. S ovakvom nižom tarifom dobili smo, kaže, samo veće račune, jer je nemoguće očekivati da će veći dio potrošača potrošnju presumjeriti na kasne večernje, odnosno noćne sate.
»Peglati nakon 22 sata, ili čekati da se oprani veš prostre u ponoć, nije jednostavno, i zato ne treba očekivati čuda. Osim toga, danju moramo imati upaljen hladnjak, danju kuhamo, navečer, za skuplje tarife, moramo upaliti svjetla«, zaključuje Zeljko.»Posljednjih petnaestak godina nitko u Hrvatskoj se više ne bavi logičnom, po HEP i potrošače, raspodjelom tarifa«, napominje Mladen Zeljko, energetski stručnjak s instituta »Hrvoje Požar«. S ovakvom nižom tarifom dobili smo, kaže, samo veće račune, jer je nemoguće očekivati da će veći dio potrošača potrošnju presumjeriti na kasne večernje, odnosno noćne sate. »Peglati nakon 22 sata, ili čekati da se oprani veš prostre u ponoć, nije jednostavno, i zato ne treba očekivati čuda. Osim toga, danju moramo imati upaljen hladnjak, danju kuhamo, navečer, za skuplje tarife, moramo upaliti svjetla«, zaključuje Zeljko u Novom listu.
