Možete li nam ukratko predstaviti poslovanje E.ON-a u Hrvatskoj te kratkoročne i dugoročne ciljeve na ovom tržištu?
E.ON Hrvatska je svoje poslovanje na hrvatskom tržištu započeo 2020. godine kao holding kompanija E.ON Hrvatska grupe, dio snažne paneuropske E.ON SE grupe sa sjedištem u Essenu, Njemačka. Na europskoj razini grupa posluje na 15 tržišta, zapošljava više od 74 tisuće stručnjaka i opskrbljuje više od 48 milijuna kupaca u dva glavna poslovna područja energetske mreže i rješenja za kupce. Grupa E.ON jedan je od najvećih europskih operatera elektroenergetskih mreža i energetske infrastrukture te pružatelj inovativnih korisničkih rješenja.
Ovo pozicionira E.ON bolje nego bilo koju drugu energetsku kompaniju u Europi da temeljito oblikuje novu eru zelene energije i igra vodeću ulogu u distribuiranom energetskom svijetu budućnosti bez ugljika. Snaga kompanije leži u kombinaciji energetskih mreža i rješenja za kupce. E.ON je svoju odgovornost i ulogu platforme za zelenu energetsku tranziciju Europe shvatio vrlo ozbiljno te pripremio ozbiljan investicijski plan težak 33 milijarde eura do 2027. godine kako bi taj cilj i ostvarili.
Kad je riječ o hrvatskom tržištu, E.ON sudjeluje u energetskom vrijednosnom lancu kroz opskrbu električnom energijom i plinom više od 100.000 kupaca, distribucijom plina s 1700 km plinovoda i pročišćavanjem otpadnih voda. E.ON Hrvatska je ujedno i vodeća kompanija na tržištu za projektiranje i ugradnju solarnih elektrana kako za poslovne tako i za privatne kupce te za energetska infrastrukturna rješenja za energetsku učinkovitost.
Koliko ste investirali te u čemu vidite priliku?
U posljednje dvije godine investirali smo više od 50 milijuna eura. Naša su ulaganja primarno usredotočena na dva glavna područja, a prije svega ulažemo u rješenja za dekarbonizaciju i energetsku tranziciju koja su u potpunosti usklađena s EU taksonomijom. Preciznije, uglavnom ulažemo u solarnu energiju, kogeneracijska postrojenja na biomasu i energetsku učinkovitost, te planiramo dodatno uložiti blizu 100 milijuna eura u navedena područja tijekom sljedeće tri godine. Naše drugo ključno investicijsko područje je distribucija plina gdje nastavljamo ulagati u razvoj i sigurnost opskrbe na hrvatskom tržištu s planiranih 25 milijuna eura do 2026. godine.
E.ON posluje na još 15 tržišta, kako je Hrvatska pozicionirana unutar grupacije, kada su u pitanju mogućnosti ulaganja i predvidljivost zakonodavstva?
Rekao bih da se Hrvatska prilično ističe među ostalim E.ON tržištima. S pozitivne strane, vjerujemo da postoje atraktivne mogućnosti ulaganja u rješenja koja omogućuju energetsku tranziciju. Ovdje imamo dobre preduvjete za solarnu energiju i još uvijek relativno nizak prodor na tržište. Primjerice, Hrvatska ima samo 47 kWh instaliranih solarnih kapaciteta po stanovniku dok primjerice jedna Nizozemska ima čak 1050 kWh, što nam pokazuje da postoji ogroman potencijal za daljnji razvoj. U kombinaciji s činjenicom da je Hrvatska početkom ove godine ušla u eurozonu, čime je značajno smanjen valutni rizik, tržište je postalo još privlačnije za ulagače.
Kako komentirate zakonodavstvo, jer tu je bilo dugo očekivanog pomaka ove godine?
Da, međutim hrvatsko zakonodavstvo još uvijek zaostaje za nekim od najatraktivnijih tržišta. Ulagačima je potrebna bolja transparentnost, dugoročna predvidljivost i stabilno regulatorno okruženje kako bi izvršili ulaganja s vremenskim horizontom dužim od 20 godina. Jedno područje posebnog fokusa trebalo bi biti zakonodavstvo za obnovljive izvore energije gdje bi brži procesi izdavanja dozvola, poticajni programi subvencija i pravedne cijene energije pružili uvjete za stvarno ubrzanje energetske tranzicije u zemlji.
Ulaganja u energetske mreže moraju se značajno povećati kako bi se podržao razvoj obnovljivih izvora energije na hrvatskom tržištu koji su u biti decentralizirani, povremeni (na primjer solari) te više digitalizirani. Uz sve rečeno, trenutno ne vidimo potrebnu razinu ulaganja HEP-a za podršku integracije obnovljivih izvora energije u mrežu.
Tržištem energije snažno dominira jedan vertikalno organizirani državni igrač, koji je financijski iscrpljen i čija budućnost snažno ovisi o dokapitalizaciji. Kako komentirate ovu situaciju koja ima šire reperkusije na tržištu?
Kako bi hrvatsko energetsko tržište postalo konkurentno, potrebni su jednaki uvjeti za sve sudionike na tržištu. Ovdje Vlada igra ključnu ulogu kako bi omogućila pošteno tržišno natjecanje i liberalizaciju tržišta. Najteži dio energetske krize je iza nas, ali značajno povećane cijene energenata još uvijek traju, tvrtke koje ne postupaju na transparentan način, u skladu s tržišnim uvjetima financijski trpe, čak i ako imaju monopolski položaj. To vidimo na europskim tržištima i Hrvatska nije ništa drugačija. Priželjkujem da ta ulaganja idu u poboljšanje energetskih mreža koje su nedovoljno razvijene, kako bi podnijele buduće potrebe za priključenje obnovljivih izvora energije, umjesto subvencioniranja poslovanja opskrbe kroz dokapitalizaciju koja nije u skladu s tržišnim uvjetima.
Na još uvijek izrazito nestabilnom energetskom tržištu i dalje su prisutne značajne državne intervencije, a tu su i sve implikacije borbe protiv inflacije koja je poskupila novac. U tim okolnostima postaje vrlo izazovno izgraditi odgovarajući ekosustav za ulaganja. Kako komentirate ove okolnosti? Uostalom, kako bi trebao izgledati dobar investicijski ekosustav u trenutnim tržišnim okolnostima?
Razdoblje viših kamatnih stopa je nešto s čime ćemo morati živjeti barem neko vrijeme, jer se središnje banke još uvijek bore s okruženjem visoke inflacije, iako su trenutno stope niže od najviših razina koje smo imali ranije ove godine. Dugo smo imali okruženje s vrlo niskim kamatama i “jeftin” kapital za poticanje ulaganja. Sada, s višim kamatnim stopama postoji veća potreba za investitorima i tvrtkama da imaju dobru i jaku kapitalnu disciplinu. Kada je kapital jeftin, imate nižu stopu povrata i veću toleranciju za sustavne rizike, ali u trenutnom okruženju kamatnih stopa, vaša tolerancija se smanjuje i postaje važno identificirati i pronaći načine za neutraliziranje tih rizika.
Jedan od ključnih načina za upravljanje ovim rizicima je stvaranje pravog investicijskog ekosustava na tržištu. Investitori to traže, a ukratko, radi se o predvidljivosti, transparentnosti i suradnji između svih ključnih strana i dionika na tržištu. Takvom vrstom suradnje može se stvoriti ekosustav s jasnim zakonodavstvom uz istovremeno smanjenje nepotrebne administracije i mogućnost boljeg upravljanja tržišnom nestabilnošću kao potrebnim mjerama. Za Hrvatsku je investicijski ekosustav ključan kako bismo postali konkurentni i privukli investicijski kapital na naše tržište. Predvidljivost je također ključan preduvjet za naše kupce koji žele ulagati u rješenja za energetsku tranziciju, ali moraju biti sigurni da su rizici upravljivi, kako bi opravdali ulaganja. Ovdje mi kao dobavljači na energetskom tržištu moramo podržati naše kupce ne samo znanjem, već i prihvatiti inovacije i digitalna rješenja kako bismo ulaganja u obnovljive izvore energije učinili povoljnijima i učinkovitijima.
Ubrzavanje administrativnih procedura i definiranje "go-to" zona za projekte OIE je pozitivno, ali elektroenergetski sustav treba čvrstu osnovu, jer sigurnost opskrbe je sve. Kakav je vaš stav o zelenoj taksonomiji, posebno kada je riječ o nuklearnoj energiji i plinu? Postoji li i dalje opasnost od 'greenwashinga'?
Za postizanje klimatskih ciljeva i ubrzanje energetske tranzicije, zelena taksonomija izvrstan je alat za usmjeravanje ulaganja u održive aktivnosti. Energetska kriza je stavila jaču usredotočenost na energetsku sigurnost i neovisnost, stoga vidimo inicijative kao što su REPowerEU u EU i IRA, zakon o smanjenju inflacije u SAD-u, ukupne vrijednosti veće od 650 milijardi eura.
S jedne strane oni su neophodni i kamen temeljac za ubrzavanje energetske tranzicije, ali s druge strane transparentnost i jasne smjernice ključni su kako bi se osiguralo da ove inicijative budu učinkovito iskorištene. Ciljevi i ambicije vezane uz klimatske promjene moraju biti u središtu ovih inicijativa, a te ciljeve možemo postići samo ako se napravi odgovarajuća razina inovacija i ulaganja u dugoročna rješenja kako bi se omogućila energetska tranzicija. Elektroenergetske mreže su dobar primjer za to, nema sumnje da su mreže okosnica energetske tranzicije i razina ulaganja koja trebamo napraviti diljem Europe je značajna. Stoga si ne možemo priuštiti preusmjeravanje tih ulaganja u postizanje kratkoročnih ciljeva.
Vjerujem da opasnosti od „greenwashinga“ i dalje postoje, ali također vjerujem da su naši kupci i društvo u cjelini sad bolje razumjeli posljedice nepostojanja dugoročnih rješenja, posebno u svjetlu energetske krize koja je stvorila potrebu za sigurnošću opskrbe i stabilnih energetskih sustava.
Energetska infrastruktura ključna je prepreka u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, za veću primjenu obnovljivih izvora energije. Očekuje se glasovanje o reformi tržišta električne energije, što će još više opteretiti ulaganja u mreže. Kako to realizirati, bez daljnjeg pritiska na konačnu cijenu električne energije, koja je u Europi već znatno viša nego u konkurentskim zemljama?
Ulaganje u elektroenergetske mreže bit će potrebno za omogućavanje energetske tranzicije, ali jučerašnjim rješenjima ne možete riješiti pitanja sutrašnjice. Ne možete samo ulagati u konvencionalni način povećanja kapaciteta mreže u svim uskim grlima sustava, već radije pronađite inovativna digitalna rješenja. Primjeri takvih rješenja su pametne mreže, fleksibilnost na strani potražnje/ponude i lokalni energetski sustavi koji su svi troškovno učinkovitiji i ograničavaju utjecaj na konačnu cijenu za krajnje potrošače. No, da biste identificirali kako i gdje implementirati ova rješenja, potreban vam je sustavan pristup energetskom sustavu u cjelini, ne samo na nacionalnoj, već i na ukupnoj europskoj razini.
CfD i PPA ugovori budućnost su financiranja obnovljivih izvora energije u Europi, a u Hrvatskoj već imamo nekoliko dobrih primjera sklopljenih ugovora. Kakva su iskustva E.ON-a u tom segmentu i kakvu priliku tu vidite?
PPA i CfD ugovori su atraktivni instrumenti i za investitore i za klijente. Za energetske kompanije i investitore u obnovljive izvore energije pružaju predvidljivost u pogledu preuzimanja energije čime se smanjuje rizik projekta i smanjuje izloženost nestabilnosti tržišta. To smanjuje prepreke za ulaganja i ubrzava energetsku tranziciju.
Iz perspektive kupaca daje dugoročnu predvidljivost cijena i postizanje njihovih ciljeva održivosti. Mi imamo značajna iskustva s ovakvim vrstama PPA i CfD ugovora i također pozitivno primjećujemo da potražnja za ovim instrumentima raste na hrvatskom tržištu. Namjeravamo nastaviti podržavati naše kupce u pronalasku najboljih mogućih rješenja za njihove energetske potrebe koristeći iskustvo s naših ostalih 15 tržišta.
Kako gledate na zelene obveznice kao instrument financiranja projekata?
Unatoč povećanoj inflaciji i kamatnim stopama, bilježimo značajna zelena ulaganja u energetsko tržište kako od strane investitora tako i od fondova. Budući da su ESG jedan od ključnih kriterija za mnoge ulagače na tržištu kapitala i obveznica, postoji velika potražnja za ulaganjem u projekte usklađene s EU taksonomijom. Zelene obveznice odličan su instrument i za tvrtke i za energetske kompanije jer nude atraktivno rješenje financiranja za omogućavanje održivih projekata za konkurentnije stope u usporedbi s drugim alternativama
