Odlični hrvatski potencijali u geotermiji se konačno počinju realizirati

Kad je riječ o dosadašnjim aktivnostima, koliko je dozvola Agencija do sada izdala za istraživanje geotermalnog potencijala, tko su nositelji istražnih radova i u kojoj su fazi ti projekti?

Agencija je uključena u proces nadmetanja, ali dozvole izdaje resorno Ministarstvo. Trenutno je izdano sedam dozvola za pridobivanje geotermalne energije te od prošlog tjedna imamo 16 istražnih prostora, dakle, dvije nove dozvole su izdane početkom veljače. Vrlo smo sretni jer je jedna od dozvola izdana poljoprivredniku u Baranji kod Osijeka koji namjerava koristiti energiju u poljoprivredne svrhe. On se bavi stakleničkom proizvodnjom, troškovi grijanja su mu jako narasli i želi kroz geotermalnu energiju smanjiti te troškove. Investitori u istražne prostore su lokalne zajednice i nešto manje privatni investitori. To su Terra Energy Exploration (Legrad 1), Bukotermal (Kutnjak-Lunjkovec), Karlovac 1 (GeotermiKa), Ensolx (Ernestinovo i Merhatovec),  Terme Bjelovar (Korenovo), Komunalno poduzeće (Križevci), Geo Power Babina Greda (Babina  Greda), Geo Power Zagotcha (Slatina 2), EES Dravacel Energetika (Slatina 3), Komunalac Sisak (Sisak), Poslovni park Virovitica (Virovitica 2), Top terme (Topusko), Dalis (Gajić) i izvori Lipika (Lipik). Lokalna zajednica se jako aktivirala u zadnje vrijeme i želi iskoristiti geotermalne potencijale uglavnom za potrebe toplinarstva. Tu ima sjajnih projekata, neki žele podignuti cijele poslovne zone, grijanje javnih objekata, ustanove lokalnog karaktera. 

U kojoj su fazi lokalni projekti?

Koliko smo informirani, ti projekti su u studijskoj fazi. Neki su napravili neka mjerenja a svi zapinju na pitanju financiranja daljnjih istražnih radova. Najdalje je otišao Grad Bjelovar, oni su spremni za pokretanja bušenja istražne bušotine. Karlovac je dobio sredstva za pripremu bušotinskog radnog prostora za prvu bušotinu. Ostali malo zaostaju, jer traže sredstva. Geotermalni projekti iziskuju značajnija ulaganja - za potrebe iskorištavanja topline, bušotine su duboke najmanje 2.000 metara a to je cca. četiri do pet milijuna eura po bušotini, s tim da su potrebne barem dvije takve bušotine. Nadogradnja ovisi o razvijenosti lokalnog toplinarskog sustava. Treba imati na umu da kod geotermi količina energije ovisi o broju bušotina. Prostor definira, no ulaganje daje konačnu snagu prostoru. Voljela bih da se digne svijest o mogućnostima koje geotermalna energija može dati u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji. To su plitke bušotine, na 1.000 metara, gdje se može naći topla voda od 30-50 Celzija, što je dovoljno za grijanje staklenika, eventualno uz dodatak dizalice topline. To nije veliko ulaganje i može se vrlo brzo vratiti. Geotermalna energija nije skupa, Slavonija zimi nema tako veliku insolaciju, a solar s baterijama cjenovno možda ići čak iznad geotermi.
 

Kada se može očekivati druga snažnija geotermalna elektrana u Hrvatskoj?

Upravo 6. veljače započelo je bušenje na području Legrada, gdje dozvolu za istraživanje ima turska kompanija Terra Energy Exploration, koja planira izgradnju barem 50 MW geotermalne elektrane. Istražni prostor je odličan. Dozvolu su dobili 2020., a planu je veći broj bušotina. Iza Terre Energy stoji turska kompanija Soyak, koja ima veći broj GTE u Turskoj. Tek po rezultatima prve bušotine može se definirati snaga geotermalne elektrane, jer se tada dobivaju informacije o protocima i temperaturama. Nakon podataka o potvrdi ležišta i njegovoj izdašnosti slijedi projektiranje elektrane. Što je elektrana snažnija projekt je isplativiji, zato je optimum ići na snažniju elektranu ili ići u kaskadni razvoj. Odmah nakon što se izbuši prva bušotina slijedi daljnje bušenje, koje može biti gotovo kroz godinu i pol dana, a elektrana se gradi paralelno. S obzirom na dosadašnji tempo, očekujemo da bi za dvije godine projekt mogao biti završen. 

 

Činjenica je da su geotermalni projekti iznimno isplativi. Jesu li poticaji onda nužni?

Sve ovisi o investitoru. Neki žele sigurnost i poticaje, drugi idu na tržište, ovisi o modelu kompanije. Trenutno se geotermalna energija potiče premijskim sustavom. Kvota za GTE je 20 MW a cijena se određuje na natječajima za premije. Kvota još nije otvorena, jer nema zrelih projekata. Posljednji dodijeljeni ugovor ticao se inovativnog projekta ATG Draškovec tvrtke AATG Energy, a poticaj je bio 167,7 EUR/MWh. S obzirom da su nužna velika početna ulaganja, pravila premijskog sustava nisu optimum za geotermalne projekte. Investitorima je u interesu da se kvota ustanovi i da 'zaključaju' poticaje i mogu ići prema bankama. Bez elaborata o rezervama i prodajne cijene energije, osigurati financiranje je teško.

Krajem prosinca 2022. otvorena su nadmetanja za istraživanje geotermalnih voda za iskorištavanje električne energije u šest istražnih prostora. Bilježite li već interes za dokumentacijom i prijavama?

Da, interes kompanija je uočen i prije nadmetanja. U našoj virtualnoj sobi s podacima rezervirani su svi termini cijelu veljaču, čak i dio ožujka. Kompanije pregledavaju podatke i odlučuju se za otkup dokumentacije ovisno o tome koji prostor im se čini atraktivan. Uglavnom je riječ o interesu europskih kompanija, a nadmetanja završavaju početkom lipnja. 

 

Agencija će zahvaljujući financiranju kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti uložiti u geofizička snimanja odnosno preliminarne istražne radove. Zašto ste se odlučili na to, što ćete konkretno napraviti i koji potencijal kroz to nastojite otključati?

Izmjenama krovnog Zakona 2021. Agencija je ovlaštena da u ime i za račun države izvodi preliminarne istražne radove za procjenu geotermalnog potencijala. Kada je NPOO bio raspisan prijavili smo se s programom koji cilja na predistražne radove za potrebe toplinarstva. Riječ je o plićim bušotinama gdje se očekuje temperatura vode do 100 Celzijevih stupnjeva. Kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti za to je osigurano 30 milijuna eura. 
 

U kojoj fazi su trenutno ta snimanja i kakav vam je hodogram?

Izdvojili smo devet lokacija, gradove koji imaju centralne toplinske sustave ili barem djelomičnu mrežu. Zatim smo to preklopili s kartama geološkog potencijala da vidimo gdje je iskorištavanje tog potencijala moguć, te mjesta gdje nam nedostaju podaci. Tako smo od devet prostora izdvojili šest gradova, a to su Zaprešić, Velika Gorica, Sisak, Osijek, Vinkovci i Vukovar. Imamo određene studije i sada idemo u 'dosnimavanje' seizmičkih podataka kako bi dobili bolju sliku. Zapadni dio zemlje je završen, a ekipe su već u Slavoniji gdje ovih dana počinju sa seizmičkim snimanjima. Na taj način, uključivanjem države u operativni dio radova, konkretno snimanjem seizmike, radimo zapravo i deriskiranje tog prostora, jer geologija ima određeni rizik, a svaki dodatni podatak smanjuje rizik budućeg ulaganja. T to ne samo za potrebe NPOO-a, već i za buduće projekte. Na tim područjima snimit ćemo dodatnu seizmiku, napraviti geološke modele, vidjeti koji su potencijali. Od tih šest prostora izabrat ćemo dva najperspektivnija, gdje ćemo izraditi istražne bušotine, te odrediti rezerve. Ovaj obujam istražnih radova smanjuje kapitalno ulaganje, odnosno smanjuje rizik za daljnji razvoj projekata. Agencija podzemnim radovima završava svoj posao i sukladno zakonu, prostor se daje na javno nadmetanje isključivo za potrebe toplinarstva. Nadamo se da će lokalne zajednice naći svoj interes da idu prema dozvolama i da će realizirati projekt spajanja toplinske mreže, te sadašnji energent fosilno gorivo zamijeniti obnovljivom energijom. Tamo gdje neće biti istražnih bušotina postojat će precizni podaci koji su dobra osnova za danji razvoj. Nadamo se da ćemo kroz druge izvore povući još novca za daljnja ispitivanja.

 

Očigledno je lokalnima zajednicama financiranje osnovni problem. Kakve su mogućnosti?

Kada se priča o obnovljivcima u Uniji govori se: „Sunce, vjetar i drugo“. Mi smo ono „drugo“. Problem je što na nivou Europske unije geoterme nisu dovoljno zastupljene u programiranju financijskih paketa. Na tome se na nivou EU-a već radi i mislim da će se i to promijeniti. Njemačka izuzetno puno radi u tom smjeru, zanimaju ih ne samo dizalice topline već i duboke geoterme. Francuska je ovih dana izdala plan razvoja geotermalne energije, Nizozemska također iskorištava potencijal za grijanje. Neke zemlje za geoterme imaju primjerice 'derisking fondove', gdje ako kompanija izbuši bušotinu, može dobiti povrat dijela uloženih sredstava u slučaju negativne bušotine. Model koji provodimo kroz NPOO, snimanjima i analizom područja, je svojevrsno deriskiranje. U Agenciji imamo stručnjake koji pokrivaju cijeli proces analize podzemlja od interpretatora seizmike, geoloških interpretatora, modelatora, petrofizičara, rezervoar inženjera, dakle, cijeli mali geoenergetski tim. Takav model rada Agencije je iznimka, a ne pravilo u EU-u. Optimistična sam kad je riječ o mogućnostima financiranja i ubrzanju izdavanja dozvola u EU.  

 

Krovni Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika doživio je više izmjena, a u međuvremenu su mijenjani i prateći pravilnici. Pošto ste u kontaktu sa zainteresiranim strankama, može li se reći da je zakonodavni okvir sada kvalitetno posložen ili će biti potrebe za nekim korekcijama?

Generalno, velike korekcije neće biti potrebne. Naravno da pokušavamo poboljšati što možemo. Generalni europski problem kod geotermi je činjenica da se na jednak način tretira poljoprivrednik i multinacionalna kompanija. Isto tako, vrlo je teško s tehničke strane razdvojiti gdje treba povući liniju kad je o sigurnosti riječ. Duboka bušotina ima svoje rizike. Kao Agencija priželjkujemo da geoterme kao energent budu što više zastupljene u poljoprivredi kako je to slučaj u susjednoj Mađarskoj ili npr. Nizozemskoj, koja je poznata po svojoj stakleničkoj proizvodnji, a čiji staklenici se griju upravo geotermalnom energijom. U Hrvatskoj imamo instalirano 6 MW toplinskog učinka, a Mađarska, s kojom dijelimo isti bazen ima više od 300 MW. Dakle, mogli bi barem dvostruko više. 

 

Kako komentirate dugotrajne i zahtjevne procedure za ishođenje dozvola za istraživanje i eksploataciju. Hrvati uvijek misle da je kod nas lošije nego na Zapadu, no jesmo li tu u europskom prosjeku ili zaostajemo?

Ne, situacija nije uopće loša. Pojasnit ću to na primjeru GTE Legrad. Dozvolu za istražne radove dobili su krajem 2020., napravili su svoju analitiku, geološke modele. Dakle, u roku od dvije godine započeli su s bušenjem i s tim nastavljaju. Kupili su zemljišta, riješili imovinsko-pravne odnose, napravili su ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, sad su u postupku ishođenja ostalih lokacijskih dozvola. Gotovo godinu dana određivali su lokacije gdje će bušiti, a bez toga se ne može ići prema studijama. Procjena utjecaja na okoliš traje četiri do šest mjeseci a lokacijska dozvola je potrebna za svaku bušotinu. U Europi imamo primjere da put do dozvole za početak bušenja traje duže od dvije godine. Kada nadmetanje za dodjelu dozvola za istraživanje završi, Ministarstvo izdaje dozvolu za istražne radove u roku od najviše dva mjeseca. Mislim da je Hrvatska kad je riječ o administrativnim preduvjetima jako dobra. Treba znati da je Hrvatska među rijetkima koja ima povezan proces. Npr. Mađarska ima tri zakona koja pokrivaju geoterme i proces ishođenja dozvole je kompleksniji. U kontaktu sa stranim investitorima čujemo da su zadovoljni s tim kako smo posložili proces dolaska do dozvola. 

 

S obzirom na sve poduzete aktivnosti, a zaista ih je mnogo, što identificirate kao najveću prepreku iskorištavanju geotermalnog potencijala u Hrvatskoj? Uostalom, koja je vrijednost investicijama?

Novac i samo novac. Uz novac, malo je i straha, jer nema dovoljno znanja o podzemlju. Vjetar i sunce se mogu izmjeriti, no evaluacija podzemlja je nešto sasvim drugo i od tud  možda zadrška. Jedna duboka bušotina košta 10 mil. eura. Dakle, to je jako velik novac i geološki rizik - bez obzira na sve podatke, bušotina u konačnici može biti negativna. Treba naglasiti da 1 MW iz geotermalne energije prema procjeni IRENE košta pet do šest mil. eura. Svaki taj istražni prostor treba barem 10 do 20 MW. Dakle, zbog toga se javno komunicira o potencijalu investicije u Hrvatskoj od 400 mil. eura. 

 

Kako vidite Hrvatsku kad je riječ o iskorištavanja geotermalnog potencijala za, recimo, 10 godina?

Za 10 godina vidim barem 300 MW električne i još jednako toliko MW toplinske energije. 

O čemu govorimo kad je riječ o pokretanju domaće industrije koja prati projekte geotermalne energije?

Ovisi o interesu industrije. Naše tvrtke mogu podržati investicije. Đuro Đaković može proizvoditi bušotinske glave, opremu za bušotine, Končar može ponuditi transformatore i turbine, Crosco može obaviti bušenja, što i radi trenutno u Legradu. Imamo što za ponuditi, no treba vidjeti o kojoj se količini radova radi. Imamo Rudarsko-naftno-geološki fakultet koji može dati stručnjake. Mogućnosti su značajne, tim više što u Europi manjka stručnjaka. Krivulja znanja geotermi je ravna, jer nedostaje projekata pa nema ni napretka tehnologije. Trošak bušotine je takav kakav jest i ostat će fiksan, ali možemo poboljšati elektroenergetski dio i iskoristivost tih elektrana.  

 

Prijavili ste i projekt trajnog zbrinjavanja ugljikovog dioksida (CCS). O čemu se radi?

Razvili smo detaljno taj projekt, napravili analize i ušli smo s tim projektom na PCI listu projekata od europskog interesa. Projekt bi se realizirao u Bockovcima, u Slavoniji, gdje bi se iz cementara u Mađarskoj i Hrvatskoj trajno zbrinjavao ugljični dioksid. Ispod tog ležišta je vrući vodonosnik pa bi se uz projekt zbrinjavanja plina napravila vlastita geotermalna elektrana koja bi zadovoljavala vlastite potrebe za električnom energijom. Agencija bi kroz svoje ovlasti mogla napraviti preliminarne istražne aktivnosti, a kada se to 'deriskira' može se komercijalizirati. Cementna industrija nema drugog izbora, jer do 2030. zbog troškova emisijskih kvota više neće moći opstati ako se ne pobrinu za zbrinjavanje CO₂.