Održivo poslovanje na velikom testu realnosti

Društveno odgovorno poslovanje u pandemiji je bilo stavljeno na stranu. Danas, svijet se teško nosi s posljedicama zatvaranja u pandemiji, a veliki državni stimulansi pogurnuli su inflaciju, potpomognutu ratom u Ukrajini, a stagflacija i recesija vrebaju iza ugla. 

„U četiri posljednje godine primjećujemo da se ionako ogromna globalna društvena nejednakost drastično povećala. Demokracija je svuda u opadanju, što nije dobro za posao, jer postoji opravdana bojazan da ćemo završiti u autokraciji. Činjenica je da Facebook i društvene mreže uništavaju istinu, a tome se jedino može odgovoriti većim ulaganjem u znanost“, rekao je Andrew Winston, globalno priznati stručnjak za izgradnju održivih tvrtki i jedan od najčitanijih autora na temu održivog poslovanja na svijetu, s redovitim kolumnama u časopisima Harvard Business Review i MIT Sloan Management Review. 

Daria Krivonos, izvršna direktorica Instituta za studije o budućnosti u Kopenhagenu s iskustvom u strateškom upravljanju rizicima bazično se slaže s Winstonom kada konstatira da društvo nikada nije bilo polariziranije nego što je sada. „Nikada se nismo neslagali jedni s drugima kao što se ne slažemo sada. Društvo je ekstremno nestabilno, baš sada kada bi zbog klimatskih promjena nešto trebali napraviti zajedno. Tu uskače demokracija, koju uzimamo zdravo za gotovo, a ne bi trebali jer je u mnogim zemljama ugrožena, ili je nema“, rekla je Krivonos. 

Ona kaže da održivost (sustainibility) jednostavno više nije dovoljna, već treba razmišljati o pitanjima regeneracije, što dolazi s kružnim gospodarstvom. Winston smatra da tvrtke, da bi napredovale danas i sutra, moraju postati „neto pozitivne", odnosno svijetu davati više nego što uzimaju, a linearno razmišljanje jednostavno više ne dolazi u obzir. Prije 20 godina o promjeni klime pričalo se deklarativno, a danas je to pitanje društvenog opstanka. 

 Švicarski osiguravatelj Swiss Re upozorio je da će klimatske promjene uzeti oko 18% svjetskog BDP-a, a Winston upozorava da je to tek prosjek, neke će zemlje postradati do te mjere da će život u njima postati nepodnošljiv, dok će neke od globalnog zatopljenja imati i koristi, kao što su Kanada i Rusija. 

Trošak nečinjenja za države, korporacije i društvo općenito jednostavno je prevelik, zaključio je Winston, konstatiravši da je i trošak ulaganja u čistije tehnologije u energetici u međuvremenu pao i ne bi trebalo biti značajnijih prepreka za njihovu implementaciju. Generacija Z, kojoj pripada i poznata aktivistkinja Greta Thunberg, smatra da tvrtke imaju obavezu rješavati ekološke i socijalne probleme. Winston je kao pozitivan primjer istaknuo nabavu zelene energije za što se odlučuje sve više kompanija, jer to povlači sličan odgovor drugih kompanija. „Ako ćemo gledati što je najjeftinije, onda je to svakako dječji robovski rad, ali ništa nam ne daje za pravo da tako postupamo, niti to više želimo“, upozorio je Winston. 

U prvi plan dolazi svačija osobna odgovornost, da svojim životom i postupcima doprinese što je moguće manje klimatskom otisku. Ben Butters, izvršni direktor u Eurochambersu govorio je o paradoksu s kojim se susrećemo kad je riječ o održivosti. „ Ono što je prejeftino, nije održivo. Dakle trebalo bi 'podesiti' cijene, no onda dolazimo do pitanja kako će si ljudi onda moći priuštiti neka dobra ili usluge.“, konstatirao je Butters. 

Daria Krivonos kao dvije globalno možda najutjecajnije stvari kad je održivost u pitanju navodi smanjenje bacanja hrane i bolju zdravstvenu skrb za žene, kako bi se smanjila smrtnost novorođenčadi. Jedan od govornika, ekološki ekonomist i regenerativni futurist Marc Buckley, također je naglasio otpornost i planiranje budućnosti. Ova nas je pandemijska kriza upravo tome poučila, koliko ne možemo živjeti od danas do sutra i koliko se sve može promijeniti. „Ljudi u aktualnom trenutku ne razmišljaju o posljedicama koje će netko zbog njihovih postupaka osjetiti za desetak godina pa i onda ne vrednuju danas adekvatno, a održivost je upravo bolje vrednovanje budućnosti,“ poručio je Buckley. Izvrsne primjere iz poslovne prakse naveo je Anđelko Švaljek, direktor Regeneracije. 

Naime, ta je tvrtka povećala upotrebu reciklata u proizvodnji s cca 10% prije 15 godina, na sto posto. Reciklirani tekstil koristi se za proizvodnju novih tkanina i sagova. „Mi sami proizvodimo kompletnu svoju sirovinu. Računajte da mi godišnje imamo oko 800 šlepera proizvoda. Točno toliko šlepera otpadnog tekstila je manje. Ranije smo vunu za tepihe kupovali iz Novog Zelanda i Australije, a sada je kupujemo u Srbiji i mediteranskim zemljama. Osim što potpomažemo gospodarstva tih zemalja štedimo i emisije, jer sirovina više ne stiže izdaleka“, rekao je Švaljek. On drži da je kružna ekonomija ključan alat u borbi protiv klimatskih promjena i ujedno prilika za razvoj područja koja su u razvoju. 

To je i „nova podjela karata“ u kojima brze i inovativne kompanije imaju svoju priliku, dok „starije“ uče nova iskustva i prilagođavaju svoje poslovanje. Na pitanje koje je greške kompanija napravila on je naveo da su u početku postavili previše tehničkih kriterija za kvalitetu tekstila, kojima su odbili neke potencijalne partnere, a shvatili su i da je ključno ne proizvoditi proizvode koji nemaju tržište. Direktor Regeneracije se pohvalio da je u HGK-ovoj komori u Osijeku još uvijek njihov tepih, proizveden još davne 1997. te da treba popularizirati održivo gospodarstvo i hvaliti se svim uspjesima. 

Jedan od panelista na temu investiranja u održive projekte i nefinancijskom izvještavanju (ESG) bio je i Dino Novosel, direktor strategije i održivosti E.ON Hrvatska, tvrtke koja predstavlja primjer dobre prakse u računanju i reduciranju emisija te izvještavanju o održivosti. Prezentirao je najmoderniju niskougljičnu tehnologiju grijanja zgrada, blokova i cijelih kvartova, patentiranu kao ectogrid i koja je u primjeni u Švedskoj i Poljskoj, a E.ON je razvija i u sedam drugih europskih država.