Dogovor koji je postignut u Alžiru bio je toliko neočekivan i djelovao toliko udaljen da je s cijenom nafte na spekulativnim svjetskim tržištima zadnjih dana bilo znatno manje dinamike, u odnosu na prethodne mjesece uoči sastanaka kartela. Kada je vijest pukla, cijena nafte porasla je odmah za 6%, a cijene naftaških dionica počele su se oporavljati – ConoccoPhillips porastao je za 7%, ExxonMobile za 4,4%, a Chevron za 3,2%, no tržište se ubrzo ohladilo i cijena se stabilizirala bez euforije.
Mnoge zemlje i kompanije u velikom su problemu zbog relativno niske cijene nafte, a dosadašnja taktika obrane tržišnog udjela preplavljivanjem tržišta naftom, onima koji su je potaknuli donijela je velike probleme. Najveći proizvođač, Saudijska Arabija, u velikom je problemu s ogromnim proračunskim deficitom, a niska cijena nafte loše bi utjecala na prodaju državnih obveznica koje planiraju uskoro izdavati. Uz to, počinju osjećati pritisak iz SAD-a, čiji Kongres je u srijedu omogućio Amerikancima pravo da tuže tu zemlju zbog njezine uloge u terorističkom napadu u kojem su srušeni «Blizanci». Rastom cijena nafte, ako do nje dođe, oporavit će se i nacionalni proračun Rusije, koja balansira na rubu hladnog rata zbog Ukrajine i Sirije i koju su gospodarske sankcije jako iscrpile. Američki proizvođači iz škriljaca, koje je OPEC želio otjerati u bankrot, iskoristit će više cijene nafte da pokrenu investicije, kao uostalom i velike multinacionalke, koje su u ladicu gurnule nove projekte vrijedne trilijun USD, što bi moglo stvoriti probleme u opskrbi u budućnosti.
Ipak, trenutno dosta pitanja ostaje neodgovoreno, a to nije samo ono hoće li OPEC uspjeti postići dogovor i s proizvođačima koji nisu u kartelu, poput Rusije koja proizvodi najviše u povijesti. Pitanje je kako će članice međusobno dogovoriti smanjenje proizvodnje, hoće li proizvodnju smanjiti Libija, Nigerija i Iran, koje su se mjesecima protivile, a ključno je koliko uopće nafte treba maknuti s tržišta da se osjeti značajan pomak. Ključni problem je obilje nafte na globalnom tržištu, a taj problem nemoguće je riješiti čarobnim štapićem. Upravo o količinama koje više neće biti u opticaju ovisit će uspjeh alžirskog dogovora, a bareli o kojima se i sada govori nisu dovoljni da naprave razliku. Analitičari smatraju da bi tržištu trebalo uskratiti minimalno 700.000 do milijun barela dnevno kako bi se osjetio utjecaj na zalihe i cijene. Američke naftne rezerve pet su puta smanjene u zadnjih pet tjedana, dajući kratkoročnu potporu tržištu, no to nije dovoljno.
Tržišta nemaju povjerenja u OPEC, jer je kartel razjedinjen – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Katar s jedne i Nigerija, Iran i Venezuela s druge strane, nevoljke prema smanjenju proizvodnje. Članice su u prošlosti varale kada je riječ o proizvodnim podacima pa je pitanje mogu li doista i iznijeti svoj dogovor. Kako sada stvari stoje, glavnina analitičara ipak je sklona opciji prema kojoj cijene nafte kratkoročno neće doseći 50 USD/bbl. No u konačnici, ipak ima razloga za optimizam.
