Zašto bi građani uopće plaćali ogroman novac za obnovljive izvore energije?

Sustav poticaja imamo gotovo cijelo desetljeće a nemamo analizu svih troškova i dobiti tog poticanja. Možda zato što bi bila poražavajuća. U Hrvatskoj su obnovljivci do danas, na žalost, ostali samo bussiness povlaštenih. A sada se forsira da građani umjesto njih plate i uravnotežavanje elektroenergetskog sustava...

Za manje od tjedan dana potrošači električne energije trebali bi konačno saznati koliki uteg će im na mjesečnim računima predstavljati obnovljivi izvori energije. Kako mjesecima živimo u svojevrsnom političkom limbu, u kojem se i dalje ne zna kako će kome «pasti grah», tako je i to pitanje ostalo neodgovoreno do zadnjeg časa. Ogromna neizvjesnost pritišće potrošače, kojima prijeti da im se troškovi za obnovljivce u startu gotovo učetverostruče, a nije lako ni opskrbljivačima električnom energijom, koji strahuju od izvjesnih negativnih efekata drastičnog poskupljenja struje. Nepoznanici koliko će nas koštati obnovljivci pridonosi činjenica da još nije donesen ključni Pravilnik koji prati Zakon o obnovljivim izvorima energije, koji bi trebao dati odgovor kolika će iznositi naknada za troškove uravnoteženja članova EKO-bilančne skupine. Prema zadnjoj verziji Pravilnika, ti troškovi su dodatno umanjeni i trebali bi iznositi od 0,01 kn/kWh od 0,015 kn/kWh, s tim da je Sunce penalizirano slično kao i vjetar, što je nelogično, a ostali obnovljivci trebali bi plaćati naknadu od 0,003 kn/kWh. Mnogi kažu, trošak energije uravnoteženja je podcijenjen. Da pojasnim, od članova EKO-bilančne skupine, koju čine svi primatelji poticaja s postrojenjima snage veće od 30 kW, traži se da započnu snositi troškove uravnoteživanja elektroenergetskog sustava, što se sada uzima na teret HOPS-a. Riječ je o značajnim sumama koje na koncu netko treba platiti! S obzirom da je proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana najvolatilnija i najveća, HOPS je u 2015. za troškove uravnoteženja vjetroelektrana platio 36 milijuna eura. Također, već je projicirao da bi integracija vjetroelektrana snage 744 MW, koliko ih već ima u kvoti, trošak regulacije pogurala na oko 50 milijuna eura, a moguće i više, ovisno o preciznosti prognoze njihovog rada. Ako znamo da se na poticaje vlasnicima postrojenja isplaćuje više od milijardu kuna godišnje, i ta suma raste iz dana u dan, jasno je da je riječ o ogromnom novcu koji odlazi uglavnom privatnim tvrtkama. Od njih se sada traži da dio «vrate», čemu se oni protive jer smatraju da je retroaktivno nametanje takvih obaveza protuustavno i šteti rentabilnosti projekata koje su razvili uz pomoć bankovnih kredita. Bune se da nisu upoznati sa strukturom cijene energije uravnoteženja, i negoduju da ona nije tržišna, o čemu treba razgovarati. Njihov stav je legitiman, ali legitiman je i zahtjev države da oni snose trošak energije uravnoteženja sustava. To što država do sada nije pravilno adresirala taj problem u prethodnim verzijama zakona, poseban je problem koji sada očigledno dolazi na naplatu svima.

No, da se vratim korak unatrag, kakve veze trošak energije uravnoteženja ima s naknadom koju plaćaju građani? U velikom bazenu novaca koji se slijeva u HROTE, naći će se naknada koju plaćaju građani i naknada koju plaćaju članovi EKO-bilančne skupine, kao i novac od prodaje struje iz OIE po tržišnoj cijeni koja je relativno niska. Naime, ako se nositeljima projekata odobri (pre)niska cijena energije uravnoteženja, tim će veća morati biti naknada koju plaćaju potrošači. Odnekud treba isplatiti sve te silne milijune za poticaje, no zašto bi time trebali biti kažnjeni potrošači? Sustav poticaja imamo gotovo cijelo desetljeće a nemamo analizu svih troškova i dobiti tog poticanja. Možda zato što bi bila poražavajuća. U Hrvatskoj su obnovljivci do danas, na žalost, ostali isključivo bussiness povlaštene grupacije investitora. Građanima se nije omogućilo da osobno ili kroz energetske zadruge «načičkaju» krovove FN panelima i da za to dobiju poticaje, već su favorizirane vjetroelektrane pa glavnina poticaja odlaze maloj skupini investitora. Jednom Nijemcu lakše je iz novčanika izvući euro, kada zna da će i sam od toga imati koristi. Zato je u najmanju ruku nemoralno da država, zastrašena mogućim revoltom investitora, od potrošača preko noći isljeđuje ogroman novac zato što godinama nije željela ili mogla postaviti priču s obnovljivcima na puno zdravije temelje, kakve viđamo u razvijenijim i bogatijim zemljama.

Zašto bi građani uopće plaćali ogroman novac za obnovljive izvore energije?

TAGOVI

AKTUALNO

Sretan Uskrs

Svjetska potrošnja plina porasla za 2,5 posto nakon dvije godine stagnacije

Končar u 2024. ostvario odlične rezultate: Predlažu dividendu od 3 eura po dionici

Vijesti

Specijali

Komentari