Ukupna proizvodnja bioplina u 27 članica Europske unije u 2022. godini iznosila je 16,8 milijardi kubičnih metara, a biometana 4,2 milijarde m3. Prema europskim ocima, to nije dovoljno i EU treba ubrzati korak i uvećati proizvodnju iz takvih postrojenja. Drugim riječima, plan RePowerEU predviđa proizvodnju od 35 milijardi m3 biometana godišnje do konca desetljeća.
Odgovore na pitanja kako to ostvariti, gdje su u svemu tome hrvatska bioplinska postrojenja te s kojim se izazovima u poslovanju susreće ta djelatnost dao je Seminar o mogućnostima primjene obnovljivih izvora Biomasa & Bioplin 2024. koji je održan jučer u Zagrebu u organizaciji tvrtke ENERGETIKA MARKETING.
Danijela Jemrić iz Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore, ističe kako Udruženje za obnovljive izvore energije HGK kontinuirano radi na uklanjanju prepreka i promicanju politika koje podržavaju održivost i stabilnost djelatnosti. "Biomasa i bioplin zaslužuju posebnu pažnju zbog svoje uloge u stabilizaciji elektroenergetskog sustava i njihovog širokog spektra primjene, ne samo u energetici, nego i u poljoprivredi i gospodarenju otpadom", kazala je.
Energane na otpad
Karolina Novak Mavar, izv. prof. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, napomenula je kako su Njemačka, Italija i Francuska najveći proizvođači bioplina i biometana. "Uporaba biometana može imati značajnu ulogu u tranziciji prema niskougljičnom društvu. Politike i propisi EU-a usmjereni su na poticanje obnovljivih izvora, uključujući i biometan", istaknula je, dodavši kako postizanje ambicioznih ciljeva za njegovu proizvodnju ovisi o osiguranju dostatne infrastrukture, uz učinkovit i ekonomičan tehnološki napredak, stabilan i poticajni regulatorni okvir te podizanje svijesti. "K tomu, različite regije imaju različite potencijale i izazove te je potreban lokalizirani pristup koji uzima u obzir posebnost resursa, tehnološke kapacitete i potrebu tržišta, ključan za maksimiziranje potencijala".
Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), istaknuo je kako sve članice EU-a, osim Hrvatske, imaju energane na otpad. Od ukupno 11 centara za gospodarenje otpadom koje bi trebala imati Hrvatska, od kojih su četiri u radu, a šest u različitim fazama gradnje i projektiranja, ni kod jednog nije predviđena energana na otpad, ali to se može promijeniti, kaže. Dobar primjer je CGO Bikarac u Šibensko-kninskoj županiji gdje će biti uspostavljena prva takva energana te će tako taj centar proizvoditi gorivo iz otpada, istaknuo je.
Podsjećamo, Grad Šibenik već je podnio zahtjev za sufinanciranje studijsko-projektne dokumentacije u iznosu od 3,5 milijuna eura, a FZOEU je odobrio prihvatljive troškove. Energija iz energane mogla bi se distribuirati prema potrošačima u Poduzetničkoj zoni Podi.
Stočarstvo i bioplin
Mihaela Grubišić Šeba, viša savjetnica u Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP), istaknula je kako su hrvatska bioplinska postrojenja mahom izgrađena zahvaljujući poticajima. "Pritom su poticaji možda ipak trebali biti više usmjereni na poticanje proizvodnje toplinske, a ne električne energije", kazala je, dodavši kako stočarstvo valja više osloniti na proizvodnju bioplina jer u Hrvatskoj ima 1,4 milijuna grla stoke (svinja i goveda), ponajviše u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
Najviše bioplina, nastavila je, koristi se u Danskoj (više od 30 posto potrošnje energije). "Najveća ulaganja u proizvodnju biometana pak ostvaruju se u Francuskoj i Danskoj, dok Italija namjerava prenamijeniti dio kogeneracijskih postrojenja u ona za proizvodnju biometana. Krajem 2022., u Europi je bilo oko 20 tisuća bioplinskih i više do 1200 biometanskih postrojenja , s proizvodnjom od 44 TW h biometana, od čega se 90 posto injektiralo u plinsku mrežu", objasnila je, napomenuvši kako zbog biometana nije potrebna nikakva nadogradnja mreže za prirodni plin.
Hrvatska je, prema podacima iz 2022., imala 42 bioplinska postrojenja te nijedno biometansko, a udio bioplina u opskrbi prirodnim plinom dosegnuo je 4,1 posto u 2021. godini. "U Hrvatskoj je u toj godini bilo proizvedeno 0,11 milijardi m3 bioplina", kazala je.
Poticaji i obeštećenje
U sklopu seminara održan je i okrugli stol koji je obuhvatio teme poput problematike rada postrojenja na bioplin i biomasu u svijetlu novih poticajnih shema za obnovljive izvore i promjena u zakonodavnom okruženju, zatim projektiranje, gradnju, pogon i održavanje postrojenja te prijedloge za poboljšanje stanja i uklanjanje uskih grla.
Marijan Cenger, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina, istaknuo je kako su protekle dvije godine bile alarmantne za bioplinsku djelatnost. "Naime, rasle su cijene svih sirovina, uz poremećaje na tržištu žitarica", otkrio je.
Uz sve pregovore s nadležnim institucijama, nastavlja, tada nije došlo do regulacije cijena te se određeni broj bioplinskih postrojenja gasi. K tomu, prema njegovim riječima, do odluka o izlasku iz sustava poticaja ne bi došlo da se u pregovorima prihvatila predložena formula (model) koja bi olakšala poslovanje bioplinskih postrojenja.
Međutim, stanje se poboljšava te se postrojenima omogućilo povratak u sustav poticaja i određeno obeštećenje.
Herman Seidl, direktor tvrtke Bioplin logistika, također ističe kako kako je ostalo puno ožiljaka nakon krize u poslovanju tijekom koje tu djelatnost nije htjela financijski poduprijeti nijedna institucija u državnom vlasništvu. "Poteškoće smo nastojali prevladavati ubacivanjem svježeg novca iz naših džepova i, među ostalim, restrukturiranjem sirovinske baze", objašnjava, dodavši kako je to vrlo turbulentno i zahtjevno razdoblje iza njih i sada ta djelatnost ipak više nije "neželjeno dijete".
Nova ulaganja
Viktor Horvatinović, predsjednik Grupacije za biomasu Udruženja za obnovljive izvore energije HGK, ističe kako nova postrojenja teško mogu naći ekonomsku isplativost bez 'feed-in' tarifa jer je zahtjevno osigurati financiranje razvoja projekata bioplinskih postrojenja.
Međutim, kaže kako postoje mogućnosti za novim ulaganjima koja uključuju gorivo iz otpada (RDF) i ugradnju novih kotlova u postojeća postrojenja. "Naime, postojeća postrojenja mogu se 'prebrikati' na novu tehnologiju te, uz biomasu, primjerice, suspaljivati otpadni mulj", napominje.
Govoreći o poslovnim procesima, Stipan Perić, voditelj kogeneracijskog postrojenja tvrtke KPA Unicon u Grubišnom Polju, ističe kako je njihovo ložište nordijsko, a ne uobičajeno kaskadno. "Stoga smo imali izazovno početno razdoblje, ali uspjeli smo optimirati procese", zaključio je.
