Na dnevnom redu današnje sjednice Vlade naći će se Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije (OIE ) do 2020. godine, kojim se predviđa udio energije iz obnovljivih izvora u bruto potrošnji energije dotad povećati na 20%. Vlada danas uredbom za sedam puta poskupljuje i naknadu koju svi kupci električne energije plaćaju za poticanje proizvodnje električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora, piše Novi list. Prema uredbi, ona od 1. studenog ove godine s 0,5 lipa po potrošenom kW h porasti na 3,5 lipa, ne uključujući PDV. Na potrošnji od, primjerice, 3.000 kWh godišnje to znači da će kućanstvo koje je za naknadu do sada izdvajalo, uključujući i PDV, 1,5 kuna mjesečno, sada izdvajati oko 11 kuna, ukupno oko 130 kuna godišnje, koje će država dalje uplaćivati onima koji zarađuju proizvodeći i prodajući električnu i toplinsku energiju iz OIE. Poticajna naknada za čistu proizvodnju poskupljuje sedam puta, s 0,005 kuna po kW h na 0,035 kuna jer su, obrazlaže Vlada, obnovljivi izvori još uvijek nekonkurentni u odnosu na fosilna goriva. Pravi razlog za povećanje naknade leži u činjenica da za isplatu poticaja jednostavno više nema novaca!
Energetika-net neslužbeno doznaje iz HROTE-a, koji isplaćuje poticaje za OIE, da je njihova financijska situacija zaista teška jer je sve veći broj elektrana na mreži, a poticaji najviše odlaze na proizvodnju iz vjetroelektrana koje na mrežu agresivno dodaju sve veću snagu, s projekcijom daljnjeg rasta u idućoj godini. HROTE je još 2011. konstatirao da će zbog povećanog broja postrojenja na mreži i veće dinamike isplate poticaja biti financijskih problema s isplatom poticaja. U jesen 2012. zatražili su povećanje naknade, no ono se sve do danas nije dogodilo. Voda je došla do grla pa bi prema sadašnjoj situaciji imali novaca za isplatu poticaja za siječanj 2013., a tada bi nastupili problemi. U 2012. HROTE je isplatio poticaje za ukupno 380 GW h proizvedene električne energije iz OIE, a kada bi svi nositelji projekata s kojima sada imaju sklopljene ugovore zaista i realizirali svoje projekte iz OIE bi moglo biti proizvedeno 1,2 TW h električne energije, a to treba nekako i platiti. U toj instituciji drže da bi bilo pametnije da se naknada za poticanje proizvodnje električne i toplinske energije iz OIE povećavala postupno, a ne ovako drastično jer je to ipak udar na kućne budžete. Njihov slovenski pandan Borzen lani je bankrotirao jer je bio prisiljen zaduživati se kod investicijskih fondova kako bi imao otkuda isplatiti poticaje, a razlog je bio u tome što tamošnja vlada nije željela povećati naknadu koju plaćaju kućanstva. To su na koncu ipak bili prisiljeni učiniti.
Dakle, uprkos Vladinim obećanjima da struja i plin nakon 1. svibnja prošle godine više u njihovom mandatu neće poskupljivati, poskupljenja struje ipak će biti. Uredbom iz 2007. godine određena je bila naknada od 0,0089 kuna po potrošenom kW h, s namjerom da se ona postupno svake godine diže, i već 2010. godine iznosi 0,035 HRK/(kW h). Međutim, te je godine čak smanjena, na postojećih 0,005 HRK/(kW h), da bi se sada shvatilo kako je neminovno, zbog povećanja udjela obnovljivih izvora u proizvodnji i potrošnji, morala rasti. Postojeću naknadu od pola lipe i dalje će plaćati samo obveznici ishođenja dozvole za emisije stakleničkih plinova, odnosno industrija. Naknadu krajnjim kupcima naplaćuje opskrbljivač i dalje šalje operatoru tržišta, što znači da će ona poskupjeti i kupcima HEP-a, RWE-a i GEN-I-ja, taman kad su računi, pa makar i malo, pojeftinili.
U stručnoj javnosti pojavio se i novi Tarifni sustav za proizvodnju električne energije i kogeneracije iz OIE koji bi trebao biti donesen do kraja ovog mjeseca. Taj dokument Energetika-net posjeduje no još nije dobila konačnu potvrdu njegove autentičnosti. Prema njemu kvota za fotonapon, koja je za 2013. iznosila 15 MW u 2014. pada na 10 MW (5 MW za integrirane i 5 MW za neintegrirane sustave), dok je kvota od 2 MW rezervirana za jedinice lokalne samouprave koje žele razvijati FN projekte. Poticaji za hidroelektrane, biomasu, bioplin i geotermalnu energiju ostaju uglavnom na istoj razini na kojoj su sada. Poticaji za vjetroelektrane po novome vežu se uz prosječnu proizvodnu cijenu električne energije (PPC) u plavom tarifnom modelu koja sada iznosi 0,53 lp / kW h i korigira se svake godine. Isto vrijedi i za poticaje za integrirane FN elektrane snage veće od 300 kW i neintegrirane FN elektrane, te sva postrojenja snage veće od 5 MW.
U Hrvatskoj stručnoj udruzi za sunčevu energiju (HSUSE) nezadovoljni su ovakvim tarifama za fotonapon. "Prema našoj informaciji poticaji će za sustave do 10 kW pasti za 30%, što donekle korespondira s padom cijene opreme, a za veće sustave poticaji padaju i više. Jednostavno, u to se više ne isplati investirati a posebno onima koji uzimaju kredite kako bi sagradili FN sustav - njima su zbog kamata ti projekti posve neisplativi. Ne razumijem kako ova država nikako ne može shvatiti očito - sve institucije kimaju glavom s razumijevanjem kad im se priča o poticanju fotonapona i onda naprave sve pogrešno. Ne razumijem zašto uopće postoji kvota za neintegrirane sunčane elektrane ako je poticaj na razini proizvodne cijene električne energije", komentirao je predsjednik udruge Ljubomir Majdandžić za naš portal.
Danas će biti donesen i novi Nacionalni akcijski planom za OIE, koji nije obvezujući dokument, već donosi smjernice. Prema njemu država planira poticati gradnju hidroelektrana, prvenstveno onih manjih, proizvodnju na biomasu i bioplin te geotermalne izvore, dok će se značajno, s druge strane, ograničiti i smanjiti poticanje gradnje novih vjetroelektrana i fotonaponskih sustava. To će nesumnjivo imati posljedica u slučaju projekata koji su već ranije krenuli u realizaciju, a koji bi državu mogli suočiti s visokim odštetnim zahtjevima. Investicije u vjetroelektrane i fotonapon nisu u dovoljnoj mjeri koristile domaću opremu. S druge strane, da bi mreža primila svu proizvedenu energiju iz velikih nestalnih izvora, remeti se rad stalnih HEP-ovih kapaciteta. Stoga postoji opravdano nezadovoljstvo što proizvođači koji zarađuju na poticajima nemaju obavezu plaćanja visokih troškova regulacije sustava.
