Prije 130 godina, 28. kolovoza 1895. godine, pušten je u rad prvi cjeloviti elektroenergetski sustav u Hrvatskoj, i to na izmjeničnu struju. Riječ je o hidroelektrani Krka na Skradinskom buku, koja se smatra jednim od najznačajnijih elektroenergetskih postrojenja u povijesti energetike u Hrvatskoj i svijetu.
Sustav se sastojao od hidroelektrane na rijeci Krki, jedanaest kilometara dugog trokilovoltnog dalekovoda na drvenim stupovima te potrošača javne rasvjete u gradu Šibeniku. Elektrana je bila u vlasništvu tvrtke Šupuk i Meichsner – Prva ovlaštena električna centrala u Dalmaciji „Krka“ (Šupuk e Meichsner – Prima concessionata centrale elettrica in Dalmazia „Krka“).
Arhitektonski kompleks hidroelektrane sastojao se od dvaju dijelova: donjeg, podvodnog, za smještaj turbina, i gornjeg, za strojarnicu i rasklopni toranj. U elektranu je najprije ugrađena jedna Girard okomita turbina s prijenosom na vodoravnu osovinu generatora dvofazne izmjenične struje. Za pogon te turbine koristilo se samo 3,2 m³/s vode, iako je koncesijom bila odobrena količina od 25,81 m³/s. Godine 1899., radi povećanja kapaciteta kako bi se mogla napajati tvornica karbida u neposrednoj blizini elektrane, ugrađena je još jedna Girard turbina. (Tvornica je iste godine izgorjela u požaru.) Generatorski napon do Šibenika se prenosio dalekovodom s četiri vodiča. Osim za javnu rasvjetu Šibenika, hidroelektrana je davala električnu energiju za pogon mlinova, uljarica i tvornice tjestenine, a kasnije su se na mrežu priključili kazalište, kavane i hoteli te prva domaćinstva.
Arheološka istraživanja
Prema ugovoru između tvrtke „Ante Šupuk i sin“ i društva SUFID (Società anonima per l’utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia – Društvo za iskorištavanje vodnih snaga Dalmacije), 1913. godine obustavljen je rad HE Krka, a 3,2 m³/s vode koje je ona koristila stavljeno je na raspolaganje obližnjoj HE Jaruga u vlasništvu SUFID-a, koja je puštena u rad 1904. Na početku Prvoga svjetskog rata vojne su vlasti demontirale postrojenja HE Krka i dva bakrena vodiča na dalekovodu kako bi taj materijal iskoristile za ratne svrhe.
Arheološka istraživanja podzemnih ostataka HE Krka počela su 2006. godine. Njima je prethodilo detaljno istraživanje muzejske i arhivske građe (dokumenata, nacrta, fotografija) i izrada tehničke dokumentacije, geodetske i arhitektonske. Premda je prikupljeno obilje građe, ipak se nije uspjelo ući u trag izvornoj arhitektonskoj dokumentaciji prema kojoj je elektrana izgrađena. Neprocjenjivu vrijednost u prethodnoj analizi arhitekture objekta pružila je veoma precizna geodetska karta Skradinskog buka s početka 20. stoljeća (1904. – 1910.). U nju su uneseni tlorisni parametri objekta i njegov položaj u prostoru, sa svim popratnim instalacijama (dovodnim kanalom za vodu, pristupnim putom i dr.).
Analizom fotografija na kojima se vidi elektrana, prikupljeno je dovoljno podataka za utvrđivanje svih vanjskih elemenata potrebnih za početak terenskih radova. Kad su istraživanja završila, počelo je konzerviranje objekta kako bi se njegovi ostatci mogli prezentirati javnosti.
