Ulaganja u zeleni vodik globalno ubrzavaju ali taj bi plin mogao imati zabrinjavajući ekološki problem s curenjem, te čak pridonijeti klimatskim promjenama. Dok se vlade i energetske tvrtke klade na toliko hvaljeno gorivo budućnosti, neki znanstvenici kažu da je nedostatak podataka o curenju i potencijalnoj šteti koju bi mogli prouzročiti svojevrsna slijepa točka za industriju u nastajanju. Najmanje četiri studije objavljene ove godine kažu da vodik gubi svoju ekološku prednost kada prodre u atmosferu. Dvojica znanstvenika rekli su Reutersu da će, ako 10% iscuri tijekom njegove proizvodnje, transporta, skladištenja ili upotrebe, prednosti korištenja zelenog vodika u odnosu na fosilna goriva biti potpuno izbrisane.
Znanstvenici kažu da je problem s vodikom taj što, kada iscuri u atmosferu, smanjuje koncentraciju molekula koje uništavaju stakleničke plinove koji su već tamo, što potencijalno pridonosi globalnom zatopljenju. Kažu da nedostatak tehnologije za praćenje istjecanja vodika znači da postoji velika praznina u podacima i da su potrebna dodatna istraživanja, kako bi se izračunao njegov neto utjecaj na globalno zagrijavanje prije donošenja konačne odluke o ulaganju. Znanstvenici i analitičari kažu da je vodik kada dospije u atmosferu teže obuzdati, budući da su molekule vodika puno manje i lakše od onih u metanu. Dok se ne očekuje da će potencijalno curenje vodika biti u razmjerima koji bi mogli poremetiti sve planove o zelenom vodiku, svako curenje bi umanjilo njegove klimatske prednosti, upozoravaju znanstvenici.
Nužna su dodatna istraživanja
Vodik koji se sada koristi u rafinerijama, tvornicama kemikalija i industriji gnojiva proizvodi se od prirodnog plina u procesu koji proizvodi ugljični dioksid. Zeleni vodik se proizvodi korištenjem obnovljive energije za razdvajanje vode elektrolizom, bez stvaranja stakleničkih plinova. Glavna privlačnost korištenja vodika kao goriva je u tome što je glavni nusprodukt vodena para, zajedno s malim količinama dušikovih oksida, što ga čini daleko manje onačišćujućim od fosilnih goriva - pod pretpostavkom da ne iscuri.

Curenja su jedan od mnogih problema koji muče usvajanje zelenog vodika, osim visokih troškova, sigurnosnih problema i potrebe za ulaganjem u dovoljno obnovljive energije za njegovu proizvodnju, kao i u infrastrukturu za skladištenje i transport. Prošlog je tjedna Bruxelles pozvao na podnošenje prijava za financiranje dodatnih istraživanja rizika povezanih s velikim korištenjem vodika. Istraživanje je tražilo da pokaže kako bi vodik mogao smanjiti globalno zagrijavanje zamjenom fosilnih goriva, ali i kako bi mogao doprinijeti globalnom zagrijavanju u slučaju istjecanja.
Znanstvenici zabrinuti
Sveučilište Columbia, Fond za obranu okoliša, zajednički projekt sveučilišta u Cambridgeu i Readingu te Frazer-Nash Consultancy objavili su studije o riziku od curenja koje potkopava klimatske prednosti zelenog vodika. "Potrebni su nam puno bolji podaci. Trebaju nam puno bolji uređaji za mjerenje istjecanja i trebaju nam propisi koji zapravo provode mjerenje istjecanja", rekla je Anne-Sophie Corbeau, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia.
Procjenjuje se da bi stope istjecanja mogle doseći i do 5,6% do 2050. kada se vodik bude više koristio. Norveški institut za istraživanje klime CICERO također radi na troipolgodišnjoj studiji o utjecaju emisija vodika koja bi trebala biti završena u lipnju 2024. Maria Sand, koja vodi istraživanje, rekla je da postoji veliki jaz u znanosti. "Moramo biti svjesni curenja, trebaju nam neki odgovori. Postoji veliki potencijal za vodik, samo moramo znati više prije nego što napravimo veliku tranziciju", kaže Sand. Međutim, vlade guraju naprijed s financijskom potporom industriji. Sjedinjene Države uključile su milijarde dolara poreznih olakšica za zeleni vodik u svoj Zakon o smanjenju inflacije, a Europska unija odobrila je 5,2 milijarde eura (5,5 milijardi dolara) subvencija za projekte zelenog vodika u rujnu.
Manje molekule, problematični plinovodi
Studija Fonda za obranu okoliša u međuvremenu je pozvala vlade i tvrtke da prvo prikupe podatke o stopama istjecanja vodika, zatim utvrde gdje su rizici najveći i kako ih ublažiti prije izgradnje potrebne infrastrukture. Izvješće Frazer-Nash također je naglasilo kako je potrebno uzeti u obzir mjere za sprječavanje curenja vodika kako bi se omogućili veći početni troškovi i troškovi održavanja. Otprilike 1% prirodnog plina, koji je uglavnom metan, koji prolazi kroz europsku infrastrukturu curi, ali stope su više u nekim zemljama, uključujući Rusiju, prema analitičarima i satelitskim slikama curenja. "Puno toga ne znamo o vodiku. Još ne znamo možemo li pretpostaviti da će se ponašati na isti način kao metan.", zaključuje Sand.

Početni rezultati ispitivanja u cjevovodima na DNV-ovom istraživačkom mjestu Spadeadam u sjevernoj Engleskoj pokazali su da vodik curi na istim mjestima i brzinama kao prirodni plin. Međutim, tvrtke koje rade na projektima zelenog vodika kažu da je potrebno pažljivo praćenje. Jednom kada vodik uđe u cjevovode, može oslabiti metalne cijevi što može dovesti do pucanja. Vodik je također daleko eksplozivniji od prirodnog plina što bi moglo stvoriti sigurnosne probleme, piše Reuters.