Grad Ploče podnio je tužbu Upravnom sudu u Splitu radi poništenja građevinske dozvole za ta postrojenja, koju je Upravni sud odbacio, a nakon toga podnesena je i žalba Visokom upravnom sudu, ali je odbijena.Grad je, između ostaloga, naveo da je investitor bio dužan od njega zatražiti posebne uvjete i potvrdu glavnog projekta, što nije zatražio, da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u projekt trebalo uključiti Grad Ploče kao stranku i da planirani energetski objekt u blizini centra mjesta ima utjecaj na stanovanje.
Odbijene žalbe grada
Grad se također pozvao na Arhušku konvenciju, kao i Direktivu i praksu suda EU koje propisuju obvezu sudjelovanja javnosti kod postupka zaštite okoliša, a posebno je istaknuo kako je gradnja takvih postrojenja protivna prostornom planu.
Visoki upravni sud je odbio navode Grada Ploča jer je po stavu suda resorno Ministarstvo pravilno odbilo priznati Gradu status stranke u postupku, uz obrazloženje kako Grad ne može biti stranka u postupku kada dozvolu izdaje nadležno Ministarstvo, sukladno Zakonu o gradnji. Osim toga, navedeno je i kako Grad Ploče nije investitor projekta niti vlasnik zemljišta za koje se izdaje građevinska dozvola (riječ je o pomorskom dobru), iako je Grad vlasnik susjednih građevinskih čestica.
Kako će izgledati postrojenje
Izgradnja postrojenja predviđena je u dvije faze. Prva faza izgradnje je postrojenje za sušenje drvne sječke, a u drugoj fazi izvelo bi se kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju tople vode za potrebe rada sušača za sušenje sječke, a kao dodatni proizvod kogeneracijsko postrojenje proizvodit će i električnu energiju.
Drvna sječka sušit će se na kontrolirani sadržaj vlage, za potrebe sagorijevanja na kotlu kogeneracijskog postrojenja, kao i za potrebe korisnika u susjednim državama, te po mogućnosti izvoza drvne sječke u prekomorske zemlje. Godišnji kapacitet sušenja drvne sječke, na bazi osam tisuća radnih sati, iznosi oko 70 tisuća tona, od čega je, prema predviđanjima investitora, više od pola moguće prodati.
