Manja energetska vrijednost
Energetska mu je vrijednost 18,6 MJ/kg ili 13,6 MJ/L, što je 2 – 3 puta manje od energetske vrijednosti ugljikovodičnih goriva (benzina, plinskog ulja ili prirodnog plina) ili približno jednaka energetskoj vrijednosti starog lignita (16 – 24 MJ/kg). Amonijak ne gori bez katalizatora (platinske mrežice), pa bi ga zato trebalo miješati sa 20 % ugljikovodičnog goriva. To je na neki način dobro jer izgaranjem amonijaka u motoru ne nastaje dušična kiselina (HNO3) nego dušik (N2) i voda (H2O) – no samo u idealnom slučaju.
To je „u idealnom slučaju“ jer nešto se dušika ipak oksidira u dušikove okside, NOx, tj. u smjesu 95 % NO i 5 % NO2. Kako su oba oksida toksična, ispušne plinove treba od njih pročistiti, a to se najbolje postiže reakcijom s mokraćevinom, CO(NH2)2, pri čemu nastaje ugljikov dioksid, voda i dušik.
No koje je rješenje za skladištenje tekućeg amonijaka i to još na brodu? Zbog niske energetske vrijednosti amonijaka brod bi trebao imati velike spremnike za gorivo, a usto, zbog tlaka, i čvrsto građene.
Veliki spremnici
"Računa se da bi prekooceanski tanker na pogon amonijakom trebao imati tri spremnika, svaki promjera 10, a dužine 50 metara. Toliko bi mu goriva, pokazuju proračuni, moglo dati autonomiju od 7.500 nautičkih milja. No tu je jedan veliki "ali".
Amonijak je korozivan, posebice prema slitinama bakra i cinka, a usto je i toksičan. To međutim ne obeshrabruje njegove pristalice", upozorava Raos.
.„Industrija gnojiva ima više od sto godina iskustva rada s amonijakom, a da se nije dogodila veća nesreća“, lakonski primjećuje John Kokarakis sa Sveučilišta u Michigenu. Ne bih se s njime složio. Jedno je držati tekući amonijak u velikom spremniku u krugu tvornice, a drugo na nemirnom moru. Brod može potonuti, a plin oslobođen iz napuklih spremnika izazvati ekološku katastrofu. Amonijak bi mogao onečistiti zrak, a još više morsku vodu, u kojoj se tako lako otapa. Naročito bi teške posljedice bile ako bi se nesreća dogodila blizu obale: tona amonijaka može onečistiti 30 milijuna kubičnih metara zraka. Ako pak dospije u vodu, može je toliko zalužiti da život u njoj postane nemoguć. (Razmjere moguće ekološke katastrofe tek treba procijeniti. I, dakako, pronaći mjere za njeno sprječavanje.)", piše Raos a više možete pročitati ovdje.
