Prošlotjedna izjava a=www.vlada.hr>premijera Ive SANADERA vezana uz gradnju terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) na sjevernom Jadranu šokirala je stručnu javnost tvrdnjom da "za gradnju terminala od Krka trenutno puno veće šanse ima Plomin", odnosno tamošnji zaljev, komentira 'a=www.poslovni.hr>Poslovni dnevnik'. Tko je premijeru "objasnio" da je Plomin bolji od Krka, zna samo on, no struka - barem velika većina s kojom smo kontaktirali - i dalje beskompromisno zagovara - Omišalj na Krku, piše 'Poslovni dnevnik'. Kako bi razjasnili situaciju, u cijelu priču valja uvesti a=www.hep.hr>Hrvatsku elektropriovredu (HEP), koja na toj lokaciji planira sagraditi perjanicu budućeg elektroenergetskog sustava Hrvatske - termoelektranu kapaciteta 500 MW. Ali ne treba zaboraviti na istarskog župana Ivana Jakovčića, jer prema izvorima 'Poslovnog dnevnika', upravo on predlaže premijeru Plomin. Kako piše 'Poslovni dnevnik', HEP naime, treći blok TE Plomin planira pogoniti na ugljen, a ne plin, jer plinskih će elektrana ionako imati dovoljno (Sisak, Osijek, i još mnoge elektrane tek u fazi projektiranja). Dakle, u HEP-u sigurno ne inzistiraju na Plominu, ali nije sporno da kraj terminala žele sagraditi elektranu na plin, ma gdje se terminal nalazio. "Ali, ukoliko se izračuna prosječna cijena ukapljenog prirodnog plina na tržištu, i prosječna potrošnja termoelektrane pogonjene plinom, računica ispada negativna, jer je ukapljeni plin jednostavno preskup. To Jakovčić, izgleda, ne razumije, već je uvjeren da će terminal u Plominu razviti tamošnje gospodarstvo. S njim se ne slaže i Petar POPOVIĆ dipl. ing. izvršni direktor Dina Petrokemije, koji također tvrdi da bi se terminal trebao nalaziti u Omišlju na Krku, u samom "dvorištu" njegove tvrtke, kako bi oba objekta jedan iz drugog izvlačili korist. "Petrokemija ima visok stupanj potrošnje energije, koji bi se blizinom terminala uvelike smanjio, a Dina ima ogroman višak toplinske energije koji može služiti za otapanje rashlađenog plina. Time bi se riješio jedini negativni utjecaj terminala na okoliš, zagrijavanje mora pri otapanju zaleđenog plina. No, najčudnije je što su ti zaključci utvrđeni još 1990., kada je INA formirala konzorcij s 10 tvrtki iz srednje Europe koji je proveo istraživanja makro i mikrolokacija sjevernog Jadrana, navodi 'Poslovni dnevnik'. Istraživali su Kopar, Paški kanal, Bakarski zaljev, Koromačno, Plomin i Krk. Kopar je otpao u prvoj studijskoj fazi dok su u drugoj, na bazi makrostudija, otpale i sve ostale lokacije - skupa s Plominom - a ostao Omišalj na Krku. "Sve su lokacije bile na području Janafa, dvije su se pokazale podobnima, no u ratnim su uvjetima strani investitori ulaganje više od milijardu dolara ocijenili prerizičnim", rekao je za list dr. sc. Stevo KOLUNDŽIĆ, savjetnik predsjednika Uprave INA-e. U tadašnjoj inicijativi većini partnera bio je cilj osigurati diverzifikaciju opskrbe tržišta prirodnim plinom i smanjiti ovisnost o ruskom plinu. 'Poslovni dnevnik' navodi kako je donja granica rentabilnosti terminala promet od 4 milijarde kubika plina godišnje. Današnji konzorcij Adria LNG planira kapacitet terminala na 5 milijardi u prvoj te još 5 milijardi kubika plina u drugoj fazi, od čega bi Hrvatskoj realno trebalo najviše 10%.