Uzgred, grupa Pulsat Global Capital je lani u PRIOPĆENJU objavila da vrijednost projekta premašuje 4,7 milijarde eura (!) te da se radi o najvećoj privatnoj investiciji u Hrvatskoj, koja osim terminala predviđa i gradnju TE na plin i ostale infrastrukture. Domaća participacija u projektu po njima iznosila bi 1,5 milijardu eura. Projekt bi stvorio više od 5.000 radnih mjesta u periodu od 5 do 7 godina, te 1.500 stalnih ako se računa na razvoj Dine na Krku. Ta je grupacija na natječaju za kupovinu zemljišta za LNG terminal, koji je lani oglasila Hypova nekadašnja podružnica HETA, osigurala pravo prvokupa, piše Jutarnji. Taj list piše da se čini izvjesnim da će ta grupacija, ako se ne uključe kao investitori u idućoj fazi, pravnim sredstvima nastojati spriječiti izvlaštenje koje je država u više navrata spominjala. Ako do izvlaštenja i dođe, Kanađani će tražiti što bolju cijenu, a sudsko sporenje i peripetije oko zemljišta usporilo bi projekt.
Predstavnici te tvrtke tvrde da uz tarifu korištenja terminala od oko 44 USD za tisuću kubičnih metara plina, terminal treba imati kapacitet od barem 12 milijardi m3 plina kako bi bio isplativ tj. da bi investitorima vratio uloženo i servisirao kreditne obaveze u roku od 15 godina. Kapacitet terminala koji predlažu ti investitori je vrlo velik; samo šest od 26 aktivnih terminala u Europi tog su ili većeg kapaciteta, a svi ti terminali nalaze se u državama koji nemaju plinske konekcije s ostatkom kontinenta (Španjolska, Velika Britanija). LNG Hrvatska traži jakog financijskog i industrijskog partnera, a na natječaj je stiglo sedam ponuda. Imena nisu poznata, no spominje se jedna velika europska plinska kompanija i jedan poznati strani infrastrukturni fond. Jutarnji piše da je LNG Hrvatska prikupila neobvezujuće ponude za zakup pet mlrd. m3 kapaciteta u razdoblju od 2020. do 2025. i još dvije mlrd. od 2026. do 2040. Ne zna se projicirana tarifa za korištenje terminala a spekulira se da bi mogla iznositi između 30 i 35 USD za tisuću m3. Kad bi neobvezujuće ponude bile pretočene u dugoročne ugovore o zakupu ispada da bi to terminalu garantiralo 150 mil. godišnje u prvih 15 godina rada.
