U izvješću koje je ovaj tjedan objavio Europski revizorski sud (Sud) upozorava se da i dalje postoje znatni izazovi koje je potrebno savladati ako Europska unija želi biti u potpunosti pripremljena za novu plinsku krizu. Iako je EU donio niz hitnih mjera kao odgovor na rusku uporabu plina kao oružja, koristi od djelovanja EU-a nisu uvijek bile jasne. Revizori skreću pozornost i na nekoliko novih izazova, kao što su veća ovisnost o uvozu ukapljenog prirodnog plina i potreba za dekarbonizacijom dijela potrošnje plina u EU-u, koje Unija treba savladati ako želi dugoročno zajamčiti sigurnu opskrbu.
Europski revizorski sud javlja kako je zbog brzog ukidanja uvoza plina iz Rusije, koji je 2021. činio 45 posto ukupnog uvoza plina u EU, došlo do krize u opskrbi koja je pak izazvala krizu u pogledu cjenovne pristupačnosti.
U kolovozu 2022. veleprodajne cijene plina dosegnule su vrhunac od 339 eura po megavatsatu (u odnosu na 51 euro u kolovozu 2021.). Članice EU-a počele su subvencionirati cijene plina i električne energije (u iznosu od oko 390 milijardi eura samo za 2022.) kako bi smanjile učinak na kućanstva i tvrtke. EU je do kraja 2023. uspješno diversificirao opskrbu kako ne bi ovisio o ruskom plinu, a cijene su se u međuvremenu stabilizirale i početkom ove godine dosegnule su razine prije krize, izvijestio je Europski revizorski sud.
Alternativni kanal
"Kriza uzrokovana općom ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. stavila je na kušnju otpornost EU-a na iznenadnu promjenu u opskrbi plinom. Iako su cijene naglo porasle, što je uzrokovalo znatne troškove za obitelji i poduzeća, u EU-u na sreću nije došlo do velike nestašice plina", izjavio je João Leão, član Suda odgovoran za tu reviziju.
"S obzirom na to da EU ovisi o uvoznom plinu, nikad ne može biti zadovoljan sigurnošću opskrbe. Osim toga, potrošači nemaju jamstva u pogledu cjenovne pristupačnosti u slučaju velike nestašice u budućnosti".
Tijekom krize EU je ostvario cilj 15-postotnog smanjenja potražnje za plinom, ali revizori nisu mogli utvrditi je li do toga došlo zbog samih mjera ili i zbog vanjskih čimbenika (npr. visoke cijene plina i tople zime). Jednako tako, ispunjena je obveza punjenja skladišta plina na razini EU-a, a cilj od 90 posto čak je premašen. Međutim, riječ je samo o uobičajenim razinama punjenja skladišta prije krize.
Osim toga, djelotvornost gornje granice cijena plina u EU-u ne može se procijeniti jer su cijene ostale mnogo niže otkad je ta granica uvedena.
Druge mjere uključivale su uspostavu platforme AggregateEU kako bi se omogućio alternativni kanal za trgovanje plinom, među ostalim zajedničkom nabavom.
Revizori EU-a nisu mogli ni u tom slučaju utvrditi je li ta platforma imala dodanu vrijednost u odnosu na postojeće platforme jer su se do trenutka kad je ona počela funkcionirati razlike koje su nastale zbog krize u cijenama plina među članicama EU-a već znatno smanjile.
Prekid opskrbe susjeda
Revizori zaključuju da EU treba u budućnosti konsolidirati svoj okvir za cjenovnu pristupačnost plina. Upozoravaju i na to da mnoge članice i dalje nisu sklone potpisivanju bilateralnih sporazuma o solidarnosti. Neke bi članice EU-a kao odgovor na izvanrednu situaciju čak predvidjele prekid opskrbe susjeda plinom.
Naposljetku, revizori skreću pozornost na nedovoljan napredak u hvatanju, upotrebi i pohrani ugljika (CCUS), što može dovesti u pitanje i dugoročnu sigurnost opskrbe. S obzirom na klimatske ciljeve EU-a (posebice nultu neto stopu emisija do 2050.), potreba za smanjenjem emisija ugljika iz potrošnje plina bit će sve važnija u području sigurnosti opskrbe u EU-u. Zasad u EU-u postoje četiri komercijalna projekta CCUS-a kojima se zajedno može ostvariti hvatanje do 1,5 milijuna tona CO2 godišnje. Međutim, riječ je o kapi u moru u usporedbi s 450 milijuna tona CO2 koje će se u okviru CCUS-a morati hvatati svake godine do 2050. kako bi se postigli klimatski ciljevi EU-a.
Prije opće ruske invazije na Ukrajinu 2022. plin je činio otprilike četvrtinu bruto potrošnje energije u EU-u, pri čemu je najveći udio zabilježen u Italiji i Nizozemskoj (i u jednom i u drugom slučaju 41 posto), na Malti (40 posto) i u Mađarskoj (34 posto). Iste je godine više od 20 posto električne energije u EU-u i gotovo 40 posto toplinske energije u EU-u proizvedeno iz plina. Budući da više od tri četvrtine plina u EU-u potječe iz uvoza, sigurna opskrba ključna je za funkcioniranje gospodarstva i jamčenje blagostanja u EU-u.
Na koncu, valja istaknuti kako je u tom izvješću upotrijebljena definicija energetske sigurnosti koju primjenjuje Međunarodna agencija za energiju, a ona glasi "neprekidna dostupnost izvora energije po pristupačnoj cijeni".
