U ranijem, neobvezujućem pozivu na dostavljanje ponuda za zakup terminala stigle su ponude deset tvrtki i to za zakup većeg kapaciteta od onog kojeg bi terminal mogao nuditi – 2,6 milijarde kubika ukapljenog plina godišnje, rečeno je tada iz LNG Hrvatske.
Međutim, u prvom krugu natječaja za dostavljanje obvezujućih ponuda javilo ih se daleko manje, no oko toga se ne bi trebalo zabrinjavati – razuvjeravaju upućeni. Ako je tako, još uvijek ima nade za najdugovječniji nerealizirani projekt, čija je »realizacija« počela prije gotovo 20 godina. Kako su nedavno kazali iz LNG-a Hrvatska,
kapaciteti plutajućeg terminala ponuđeni su po višestruko manjoj tarifi
od one za kopneni terminal, u iznosu od maksimalno 1,5 EUR/MWh, u čemu
su potencijalni zakupci našli svoj interes.
U cijeloj priči najspornije je izgleda, što je Hrvatska mijenjala planove - od kopnenog do plutajućeg terminala, što ne ulijeva povjerenje. Konačna investicijska odluka koja je trebala biti donesena u svibnju, će očigledno kasniti zbog ponuda ali i drugih, tehničkih okolnosti u razvoju projekta koji je naišao na velik otpor javnosti. Europa pak pritišće da bi terminal u rad trebao biti pušten 2019. a brod još nije naručen. Politika je pak do sada dala samo deklarativnu podršku projektu, ne i praktičnu. U procesu burne javne rasprava o studiji utjecaja na okoliš političari se nisu pojavljivali pa čak ni premijer ni resorni ministar Čorić nisu našli za shodno da posjete Primorsko-goransku županiju, a Vlada pa ni predsjednica (moguće zbog Sberbanka i Agrokora) nisu izlazili s riječima podrške projektu. U svakom slučaju krajnji je čas da se u promociju projekta uključi diplomacija koja je očigledno prespavala godine.
