Ovogodišnja konferencija Voda na dlanu održava se 9. travnja u Kongresnom centru 'Antunović' u Zagrebu pod sloganom 'Voda je svuda oko nas'... Nismo bez razloga odabrali taj slogan i u ožujku nećemo samo pričati. Razgovarat ćemo o obradi, pripremi i pročišćavanju voda jer to podrazumijeva zdravlje ljudi, sigurnost opskrbe vodom i zaštitu prirode koja nam doslovno puni čašu svaki dan. Klimatske promjene, suše i ekstremne oborine dodatno testiraju sustave vodoopskrbe i odvodnje pa, bez strateškog planiranja i modernizacija, riskiramo gubitke, onečišćenja i skupe sanacije.
To nije samo tehnička tema za inženjere, nego pitanje javnog zdravlja, gospodarskog razvoja i dugoročne otpornosti države. Kada govorimo o vodi, govorimo o temelju svega ostalog. Tema vode nije 'opća priča o okolišu', nego operativni sustav koji mora raditi 24 sata dnevno, bez izgovora.
Neki podaci govore sami za sebe koliko je situacija ozbiljna:
• globalno se oko 80% otpadnih voda vraća u prirodu bez odgovarajuće obrade
• globalno u prosjeku gubimo 30% ukupne pitke vode
• gradovi gube do 60 % sve crpljene vode zbog loših vodovodnih mreža.
Nužno je upravljati rizicima, a ne gasiti požare
Stručnjaci razmišljaju o mikrobiološkoj sigurnosti, o gubicima u mreži, o starosti cjevovoda, o kapacitetima uređaja za pročišćavanje i o otpornosti sustava na klimatske ekstreme. Bez kontinuiranog dijaloga nema razmjene podataka, iskustava i rješenja.
Usklađivanje s regulativom i europskim standardima
Hrvatska mora pratiti europske direktive o vodi za piće i otpadnim vodama. Stručni dijalog je mjesto gdje se tumače obveze, planiraju investicije i izbjegavaju kazne.
Optimiranje troškova i investicija
Vodoopskrba i odvodnja skupi su sustavi. Ako inženjeri, komunalna poduzeća, regulatori i znanstvenici ne razgovaraju, projekti se planiraju fragmentirano, a to znači više troškove, lošije natječaje i tehničke promašaje.
Što se događa kada nema stručnog dijaloga?
Odgovor na to pitanje nije teško zaključiti:
• zastarjela infrastruktura ostaje neadresirana jer nema zajedničke slike prioriteta
• povećavaju se gubici vode u mreži, što izravno udara na građane zbog viših cijena vode
• kvaliteta vode postaje lošija i povećavaju se rizici od incidenta jer nema razmjene iskustava o novim tehnologijama i rješenjima
• projekti kasne ili propadaju jer nema koordinacije lokalne i nacionalne razine
• provodi se reaktivno upravljanje, umjesto strateškog planiranja.
Bez stručnog dijaloga sustav postaje improvizacija. A voda ne trpi improvizaciju, ona ili teče čisto i sigurno ili vrlo brzo pokazuje gdje smo pogriješili. Možda je voda svuda oko nas, ali bez naše kvalitetne reakcije lako je moguće da će uskoro presušiti!
