Europska unija, kada je u pitanju vodnokomunalno gospodarstvo, nastavlja prihvaćati sve strože propise koje članice trebaju usvojiti kako bi poboljšale vodoopskrbu i odvodnju te, posljedično, zaštitili vodu i okoliš.
Jedan od posljednjih zakonskih akata koji ponovno fino namještaju to područje je Direktiva o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
Ona je stupila na snagu početkom 2021. godine nametnuvši nova pravila u promjenama dopuštenih koncentracija određenih parametara u pitkoj vodi te uvodi nove odnose u ispitivanju voda, istaknuto je, među ostalim, na trećoj po redu Konferenciji o obradi, pripremi, pročišćavanju i zaštiti voda, vodoopskrbi i odvodnji Voda na dlanu koja je održana jučer u Zagrebu u organizaciji tvrtke ENERGETIKA MARKETING.
Granica razgraničenja
Davor Ljubas, zamjenik predstojnika Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, izjavio je kako je u skladu s Direktivom u Hrvatskoj u ožujku stupio na snagu Zakon o vodi za ljudsku potrošnju (pitka voda).
"Među ključnim pojmovima u Zakonu ističu se voda za ljudsku potrošnju i kućna vodoopskrbna mreža. Voda za ljudsku potrošnju je sva voda, bilo u njezinu izvornom stanju ili nakon obrade, koja je namijenjena za piće, kuhanje, pripremu hrane ili druge potrebe kućanstva i u javnim i u privatnim prostorima, neovisno o njezinu podrijetlu te o tome isporučuje li se iz vodoopskrbne mreže, iz cisterne ili se stavlja u boce ili ambalažu, uključujući izvorsku i stolnu vodu. Kućna vodoopskrbna mreža obuhvaća cijevi, opremu i naprave koje se instaliraju između slavina koje se u normalnim okolnostima rabe za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju u javnim i privatnim prostorima te vodoopskrbne mreže samo u slučaju kada za njih ne odgovara isporučitelj vode. Granica razgraničenja između vodoopskrbne mreže isporučitelja i kućne vodoopskrbne mreže je službeno mjesto isporuke – priključak", pojasnio je.
Analize rizika
Od značajnijih novosti u Zakonu naglašava veliku pozornost koja je posvećena slučajevima nekontroliranog povećanja koncentracije patogenih mikroorganizama u vodi (primjerice, Legionella pneumophila) u objektima. Očekuje se i razvrstavanje objekata prema stupnju opasnosti onečišćenja bakterijama roda Legionella. Stoga će se oni razvrstati u prioritetne i tzv. obične objekte.
"Prioritetni objekti su veliki objekti koji nisu kućanstva, s brojnim korisnicima potencijalno izloženima rizicima povezanima s vodom, osobito veliki objekti za javnu uporabu, i to: bolnice, lječilišta, škole i ostale obrazovne ustanove, vrtići, objekti u kojima se obavlja djelatnost socijalne skrbi za korisnike na smještaju, sportske dvorane, hoteli, kampovi, učenički i studentski domovi, trgovački centri, kaznene ustanove i vojarne", napomenuo je.
U tim objektima trebat će se provoditi analize rizika od onečišćenja bakterijama roda Legionella.
Planovi sigurnosti
U Hrvatskoj, nastavio je, nedovoljno je razvijena sustavna edukacija o mogućim problemima i potrebnim zahtjevima pri projektiranju vodnih sustava u građevinama, tj. pri projektiranju kućne vodoopskrbne mreže.
"Zakonski i normizacijski okviri EU-a i nekih zemalja, primjerice, u Njemačkoj, daju dobar primjer za ukupno rješavanje potreba i zahtjeva i pri projektiranju, ali i u svim ostalim fazama gradnje i održavanja kućne vodoopskrbne mreže. Planovi sigurnosti vode u građevinama su vrlo koristan instrument u pokušaju trajnog osiguranja zdravstveno ispravne vode", istaknuo je.
Viktor Simončič, ekološki stručnjak, upozorio je kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja ne zna što s muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te ga stoga uglavnom odlaže. "Neke države, među kojima je i Hrvatska, mulj uglavnom odlažu na odlagalištima komunalnog otpada. Mnoge države poput Finske, Estonije, Češke i, primjerice, Slovačke veći dio kompostiraju, dok Portugal, Irska i, među ostalim, Španjolska veći dio koriste ponajviše u poljoprivredi. Švicarska, Nizozemska, a dijelom Njemačka i Austrija, spaljuju mulj", naglasio je.
Stabilizirani mulj
Osnovni problem u korištenju muljeva iz UPOV-a u Hrvatskoj je, čini se, nedovoljno jasno razumijevanje pojma mulj. "Naime, u postupanju s muljem kao otpadom, pod ključnim brojem 19 08 05 misli se, strogo rečeno, na neobrađeni mulj (od obrade komunalnih voda), a ne obrađeni mulj koji se može koristiti u poljoprivredi, pa čak i za proizvodnju stočne i ljudske hrane, uz poštivanje definiranih uvjeta", izjavio je, upitavši se zar se ne čini apsurdnim da se digestirani i stajanjem stabilizirani mulj, bez štetnih sastojaka, smatra otpadom?
Na koncu, valja naglasiti kako je konferencija Voda na dlanu potvrdila ulogu središnjeg mjesta na kojem se govorilo i raspravljalo o obradi i pripremi te pročišćavanju voda, ali i razmjenjivala iskustva i mišljenja o vodoopskrbi i odvodnji, uz predstavljanje novih projekata, tehničkih rješenja i dostignuća u vodnoj djelatnosti.
Neka od njih su sunčana elektrana koja osigurava vodoopskrbnoj tvrtki Vodovod grada Vukovara djelomičnu neovisnost o energentima, znatno niže troškove i pozitivan utjecaj na okoliš zbog proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora te, primjerice, prvo hrvatsko biološko kupalište – Biopark Čazma.
