Upravljanje i rukovanje energetskim postrojenjima dopušteno je samo stručnim radnicima koji su teorijski i praktično osposobljeni za određeno energetsko zanimanje i koji imaju važeće Uvjerenje o osposobljenosti na temelju položenog stručnog ispita pred Ispitnom komisijom Ministarstva gospodarstva. Pripreme za takve ispite, odnosno stručna osposobljavanja u tri redovitim ciklusima provode članice Saveza energetičara Hrvatske, a jedna od njih je Udruga energetičara Zagreb.
Kako bi članovi Udruge stekli dodatna znanja, potrebna za održavanje osposobljavanja, u suradnji s poznatim proizvođačem opreme za grijanje Weishaupt 26. studenoga održano je stručno predstavljanje suvremenih rješenja za termotehniku.
Širok proizvodni program, s naglaskom na plamenike koji su i dalje 'core business', ali i dizalice topline, solarne toplinske sustave i plinske kondenzacijske kotlove podrobno je prikazao Aleš Gračnar. Pri tome je istaknuo kako na razvoju i istraživanju novih rješenja u središnjici tvrtke u Schwendiju u Njemačkoj radi 110 zaposlenika. Uz to, osvrnuo se i na prednosti povezivanja uređaja (kotlova ili dizalica topline) u kaskadu, napomenuvši da je njihova suština jednostavniji prijevoz i ugradnja opreme, tj. to što se umjesto jednog velikog ugrađuje više manjih uređaja.
O rješenjima za pripremu potrošne tople vode govorio je Matko Lazić koji je naglasio važnost takvih rješenja za uklanjanje mikroorganizama iz vode, a osobito legionela. "Bitna je što veća izmjena vode i što manja akumulacija," napomenuo je i dodao kako se takva rješenja koriste u nizu hotela i kampova na jadranskoj obali.
Na mogućnosti primjene hibridnih sustava, tj. kombinacije dva izvora topline, od kojih bi jedan u pravilu trebao biti obnovljivi (dizalica topline ili solarni toplinski sustav) osvrnuo se direktor tvrtke, Dr. Marko Klančišar. "Ima mnogo tehničkih rješenja, no pitanje je koliko baš svaki od njih ima smisla," napomenuo je u vezi s brojnim mogućnostima za izvođenje hibridnih sustava, ali i dodao kako se povrat ulaganja u dizalice topline može očekivati za pet, ali i za sedam ili deset godina.
Veliku pozornost je privuklo izlaganje koje je održao Darian Strauss, a glavna tema je bila ostvarivanje sigurnog i pouzdanog rada postrojenja. Za razliku od nekadašnjih jednostavnih koraka prema njemačkom Tehničkom pravilniku za parne kotlove (TRD), danas se u projektiranju i izvođenju termotehničkih postrojenja koristi matematički pristup koji se temelji na primjeni koeficijenata SIL (eng. safety integrity level), a iz dobivenog grafikona rizika zaključuje se koji su i kakvi sigurnosni elementi potrebni. Pri tome je napomenuo da veća potreba za višom sigurnosnom razinom (elementima s većim SIL-om) postoji tamo gdje je vjerojatnost pojave incidenta manja. Naime, nema smisla ulagati u dodatne sigurnosne elemente, s većim SIL-om tamo gdje je vjerojatnost incidenta veća, već tada treba primjenivati neke druge mjere za povećanje sigurnosti.
