Veliki projekt 'Prinos CO2' u Grčkoj prvi je u južnom dijelu Europe koji dobiva dozvolu za pohranu ugljika prema standardima ekološki najnaprednijih zemalja u Europi, a ostvarit će ga tvrtka EnEarth Greece (podružnica grupacije Energean). Projekt je započeo 2022. godine izdavanjem dozvole za istraživanje mogućnosti za geološku pohranu ugljikovog dioksida.
"Grčka je vodeća zemlja u energetici i istodobno pionir u primjeni suvremenih rješenja. U prosincu smo usvojili Zakon o zahvaćanju, korištenju, transportu i pohrani CO2. Samo tri mjeseca kasnije izdana je dozvola za pohranu tvrtki EnEarth. To predstavlja značajan korak koji doprinosi smanjenju emisija CO2 i zaštiti okoliša, a istodobno jača konkurentnost industrije i podržava održivo gospodarstvo," rekao je tom prigodom grčki ministar zaštite okoliša i energetike Stavros Papastavrou. Time Grčka postaje treća zemlja u Europskoj uniji, nakon Nizozemske i Danske, koja započinje s primjenom takvih rješenja.
To je ujedno važan korak za razvoj rješenja za zahvaćanje i pohranu ugljika (tzv. CCS-tehnologiju) u Grčkoj. Ona mogu značajno doprinijeti smanjenju emisija u industriji, gdje velik dio emisija proizlazi iz samih industrijskih procesa. "U tom se području emisije se ne mogu bitno smanjiti bez primjene tehnologija poput CCS-a, što geološku pohranu CO2 čini važnim alatom za postizanje klimatskih ciljeva i pomoć u prelasku na gospodarstvo s malim emisijama," napominje Aristofanis Stefatos, izvršni direktor državne tvrtke EDEYEP (HEREMA) koja je u Grčkoj zadužena za upravljanje ugljikovodicima i energetskim resursima.
Prvi projekt geološke pohrane CO2 u Grčkoj i drugi u Jugoistočnoj Europi
Projekt će značajno doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena, pri čemu su ulaganja veća od 1 milijarde eura. Ostvaruje s vrlo brzo i plan je da postrojenje za pohranu bude potpuno operativno prije 2030. godine. Dozvola za podzemnu pohranu CO2 vrijedi 25 godina i obuhvaća lokaciju i kompleks za pohranu u koncesijskom području naftnog polja Prinos, u moru pokraj grada Kavala u sjeveroistočnom dijelu zemlje.
Radi se o gotovo iscrpljenom naftnom polju s podzemnim slanim vodonosnim slojem, odnosno geološkom formacijom u kojoj će se CO2 pohranjivati pod zemljom na dubini od oko 3 km ispod morskog dna. Najveća dopuštena stopa unosa u prvoj fazi iznosi do 1 milijun t CO2 godišnje.
