Kontinuitet oceanografskih mjerenja u Jadranu postoji od 1950-tih godina, te se održao do današnjih dana na nekoliko klimatoloških profila u sjevernom i srednjem Jadranu. Krstarenja na profilu grad Rovinj - rijeka Po te na Palagruškom pragu se obavljaju mjesečno do sezonski, te su bila temelj mnogim saznanjima iz oceanografije. Ovako dugački vremenski nizovi zapravo su rijetki u svijetu te neprocjenjivi u današnjoj eri klimatskih promjena.
Tijekom ljeta i jeseni 2017. godine upravo je u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu zabilježena pojava izuzetno visokih vrijednosti površinskog saliniteta (vrijednosti saliniteta preko 39 promila). To je prvi puta da su tako visoke vrijednosti zabilježene u Jadranu, te su zahvaćale površinu mora do dubine od tridesetak metara. Inače, ta pojava je uobičajena u mnogostruko slanijem i toplijem Levantu, gdje se i stvara najslanija voda u Sredozemlju, tzv. Levantinska intermedijarna voda.
Rekordne vrijednosti
U listopadu 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrijednosti, koje su bile više od 39.1 promila. Povrh toga, uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvjestotinjak metara mora se zadržao u srednjem i južnom Jadranu sve do današnjih dana. Primjerice, u ovom trenutku je salinitet u središnjem dijelu južnog Jadrana veći od 38.8 promila u cijelom vodenom stupcu, a uz površinu doseže i 39.15 promila. Analize koje je proveo ovaj tim znanstvenika objasnile su razloge pojave voda ovako visokog saliniteta. Pojava je dijelom uzrokovana pojačanim dotokom voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a dijelom zbog procesa u samom Jadranu.
Sami procesi se odvijaju na vremenskim skalama od nekoliko dana pa do desetak godina, a obuhvaćaju četiri ključna fenomena.
Prvi se odnosi na tzv. Jadransko-jonsku bimodalnu oscilaciju, koja inače uzrokuje snažne oscilacije fizičkih i biogeokemijskih varijabla u Jadranu s periodom od pet do deset godina, a u posljednjih desetak godina uzrokuje izražen donos slanih i ultraoligotrofnih voda u Jadran. Drugi proces je vezan uz vrlo niske protoke rijeka do godinu dana prije pojave visokih površinskih saliniteta, uzrokovane manjkom oborina u širem području Jadrana. Treći proces se odnosi na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tijekom ljeta i rane jeseni, kada je vrijeme toplije od prosjeka i s malo vjetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim miješanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj.
Klimatske promjene
Posljedično, četvrti proces uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.
Tri od četiri gore navedena procesa su već dokumentirana u Sredozemlju kao posljedica klimatskih promjena, koje će u budućnosti donijeti još toplija i sušnija ljeta, manje protoke rijeka te posljedično jače zagrijavanje i zaslanjivanje površinskog sloja mora. Kako je život u moru, od planktona preko riba do bakterija, ovisan o temperaturi, salinitetu i dostupnim hranjivim solima, opažene promjene će zasigurno imati značajan utjecaj na život u Jadranu.
Takvi učinci su već zabilježeni i dokumentirani u nekoliko posljednjih desetljeća, primjerice, ulaz novih ribljih vrsta, promjene u odnosima i obilju bakterijskih zajednica, nestanak vrsta hladnijih mora.
U ovom interdisciplinarnom istraživanju, koje je predvodio dr. sc. Hrvoje Mihanović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz dr. sc. Ivicu Vilibića s Instituta Ruđer Bošković, sudjelovali su i istraživači sa splitskog i zagrebačkog Sveučilišta te Nacionalnog instituta za oceanografiju i primijenjenu geofiziku u Italiji.
