"Privatni sektor se percipira kao najveći zagađivač, no dio odgovornosti bi trebalo prebaciti na kreatore javnih politika. Visoki kriteriji zaštite okoliša se ne temelje na dobrovoljnosti već na mrkvi i batini, pri čemu se u Hrvatskoj zaboravlja na poticajni moment i zato imamo skup i neučinkovit sustav", misli Mirjana Matešić, direktorica HRPSOR-a. Ralf Blomberg, predsjednik Uprave TE Plomin kazao je da je na primjeru te termoelektrane vidljivo da se u Hrvatskoj mogu realizirati ekološki prihvatljive investicije, te da ta kompanija u svojim visokim standardima zaštite okoliša ne radi razliku između Hrvatske i Njemačke. Žarko Horvat, član Uprave Holcima kazao je da ta vrsta industrije može biti partner u zaštiti okoliša, primjerice u zbrinjavanju gipsa i pepela iz termoelektrana, kao i u zbrinjavanju otpada. "U zadnjih 10 godina reciklirali smo milijun tona otpadnih materijala a mogli smo i dvostruko više. Nerazumljivo je zašto se ne koriste naše cementare za zbrinjavanje otpada, a država još nema ni jedan Centar za gospodarenje otpadom", kazao je Horvat.
Toniju Vidanu iz Zelene akcije zasmetala je negativna konotacija koja se u pravilu stavlja uz udruge u zaštiti okoliša. "Nije točno da smo mi protiv svega: nismo bili protiv gradnje autocesta, ni protiv plinskih termoelektrana, niti smo se protivili plinovoda Pula-Zagreb jer smatramo da su to dobri projekti. Lokalno stanovništvo ima pravo odlučivati o svojoj životnoj sredini - tko bi trebao odlučivati umjesto njih? Trebamo odlučiti kakvu Hrvatsku želimo i prepustiti razvoj malo široj skupini aktera, a ne samo monopolistima i velikim kompanijama", smatra Vidan. Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy upozorila je na nedovoljan angažman u ovom sektoru, te pojasnila da do kraja godine Hrvatska treba za 25% smanjiti količinu biootpada na odlagalištima u odnosu na stanje iz 1997., jer će u protivnom plaćati penale, što je izvjesno. Do 2015. trebat će uspostaviti sustav primarne selekcije otpada, a do 2018. sanirasti sva odlagališta otpada.
