Kako se pojašnjava u priopćenjiu AZO-a, svake godine postrojenje mora predati onoliko emisijskih jedinica koliko je potrebno za pokriće dodijeljene kvote, u suprotnom slijede novčane kazne. Ako tvrtka smanjuje svoje emisije stakleničkih plinova ulaganjem u novije i energetski učinkovitije tehnologije, preostale emisijske jedinice može sačuvati za pokrivanje budućih potreba ili ih prodati drugoj tvrtki kojoj nedostaje emisijskih jedinica za pokrivanje svoje dodijeljene kvote.
Omogućujući tvrtkama kupovinu jedinica proizašlih iz provedbe projektnih aktivnosti, EU ETS djeluje kao jedan od glavnih pokretača ulaganja u čiste tehnologije i nisko-ugljičnog rješenja, osobito u zemljama u razvoju.
Pokrenut 2005. godine, EU ETS je sada u svojoj trećoj fazi koja traje od 2013. do 2020. godine.
Republika Hrvatska postala je sastavni dio ovog sustava od 1.siječnja 2013. godine, pola godine prije pristupanja u EU.
Proces implementacije sustava je bio iznimno zahtjevan svim sudionicima, a posebice postrojenjima koja su se morala prilagoditi zahtjevima EU ETS-a.
Valoriziranjem sustava trgovanja u 2009. godini nastajalo se ojačati sustav tako da je treća faza trgovanja znatno drugačija od prve dvije faze, a temelji se na pravilima koja su više usklađena nego prije.
Kao rezultat EU ETS-a uočava se ulaganje u zastarjelu proizvodnju, okretanje uporabi alternativnih goriva, biomase što u konačnici značajno smanjuje emisiju ugljikovog dioksida.
Budući da je uspjeh EU ETS-a prepoznat na globalnoj razini, danas se radi na stvaranju kompatibilnog međunarodnog sustava. Tako je Europska komisija ostvarila suradnju s Australijom i očekuje se povezivanje sustava tijekom 2015. godine, zaključuje se u priopćenju.
