Novim Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/2011) određuju se nadležnost i odgovornost za zaštitu zraka i ozonskog sloja, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama, planski dokumenti, praćenje i procjenjivanje kvalitete zraka, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja, izvještavanje o kvaliteti zraka i razmjeni podataka, djelatnost praćenja kvalitete zraka i emisija u zrak, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, praćenje emisija stakleničkih plinova i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, informacijski sustav zaštite zraka, financiranje zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama te upravni i inspekcijski nadzor. Zakon je donio Sabor, a sadržava više odredbi koje su prenesene iz odgovarajućih europskih propisa čime je hrvatsko zakonodavstvo u području zaštite zraka u cijelosti usklađeno s onime u zemljama Europske unije. Zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u 'Narodnim novinama' (osim par odrebi koje će stupiti na snagu pristupanjem Hrvatske EU-u), a tada prestaju važiti dosadašnji Zakon o zaštiti zraka (NN 174/2004 i 60/2008) i Pravilnik o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora (NN 79/2006).