Hrvatske tvrtke imaju što ponuditi kad je riječ o čistim vodikovim tehnologijama, no preduvjet da se doista nešto i dogodi u Hrvatskoj je aktivnija participacija države koja treba akceptirati promjene i pomoći da se privuče novac iz EU fondova, zaključak je okruglog stola Danup-2-Gas o mogućnostima primjene vodika u Hrvatskoj, koji se održao na 10. Međunarodnom forumu o obnovljivim izvorima energije prošli petak u Zadru, u organizaciji Energetike marketing. 

Vodik je kao energent trenutno vrlo 'in', praktički sigurna oklada, no postoji problem za što ga upotrijebiti. Čak 96% vodika još uvijek se dobiva iz fosilnih izvora. DOK-ING-ova tvrtka Indeloop radi na projektu koji za proizvodnju vodika koristi uplinjavanje organskih materijala, kao što su muljevi iz pročistača voda, plastika, a imaju i mali pilot u kojem koriste otpadni tekstil. Danica Maljković iz Indeloop-a, ujedno predsjednica HGK-ove Grupacije za vodik istaknula je da Europa u vodiku želi izbjeći scenarij s baterijama koje stižu iz Kine, no činjenica je da zacrtane ciljeve neće moći postići trenutnim kapacitetima za proizvodnju elektrolizatora za proizvodnju vodika. Kao negativnost je istaknula činjenica da Hrvatska ne perceptira otpad kao sirovinu, što se i odražava u činjenici da jedini u EU nemamo spalionicu otpada.   

Čisti vodik iz otpada

Startup tvrtka Activ Solera iz solarne energije, koristeći otpad s creskog arhipelaga može doći do čistog, zelenog vodika, solarnom pirolizom i plazma uplinjavanjem. Ivana Chaux Jukić, osnivačica tvrtke, kaže da je trenutno uz pomoć dotacije FZOEU-a u postupku ishođenja dokumentacije za izgradnju postrojenja, koje bi moglo pokriti čak četvrtinu potrošnje energije u arhipelagu. U tu investiciju trebala bi se upustiti njezina tvrtka, u suradnji s komunalnom tvrtkom Cres-Lošinj. 

Tonči Panza iz Adria Wind Powera ne odustaje od svog hibridnog parka na Pagu, koji uključuje elektrolizator od 1,5-2 MW, 3-5 MW baterije te 6,3 MW solarne elektrane, što bi uz repowering postojećih 6 MW vjetra trebalo doći do 12-13 MW. "Fali nam energetsko odobrenje. Papirologija stvara nevjerojatno puno problema kad je riječ o obnovljivcima i razvoju projekata. Strategija za vodik, koju konačno imamo bitna je da se država po tom pitanju posloži. Međutim, to nije dovoljno, jer npr. Zakon o prostornom uređenju uopće ne prepoznaje proizvodnju vodika na lokacijama. Želimo ubrzati projekte, ali nitko ne zna što nas čeka i zato želimo da nas zakonodavac sluša i prati", rekao je Panza naglašavajući da je MINGOR kronično kadrovski podkapacitiran. 

Čovjek na pravom mjestu

Pozitivno je što Hrvatska ima svog čovjeka u interesnom udruženju Hydrogen Europe, Dinka Đurđevića, u grupaciji koja okuplja čak 428 članica. No, Hrvatske nema na karti 13 EU članica koje su prijavile realizaciju 35 projekata u vodiku, od čega 20 infrastrukturnih i 15 industrijskih, vrijednih cca sedam milijardi EUR. Đurđević kaže da Hrvatska kaska, iako nimalo ne zaostaje po kvaliteti projekata koji su u razvoju, dapače, možemo se mjeriti sa Zapadom. Ključno je raditi na komunikaciji među dionicima, a Grupacija za vodik može biti spona između države i zainteresiranih developera. 

Na konferenciji je bilo riječi o raznim "bojama vodika", potencijalima njegove primjene u pomorstvu te proizvodnji vodika iz novih tehnologija, u rafinerijama, ali i iz proizvodnog prostrojenja Silyzer 300 Siemens Energy-a.