Kako piše 'Poslovni dnevnik', prema jednoj od analiza novijeg datuma Američke državne agencije za energetiku, kaspijska regija ozbiljan je kandidat da do 2010. godine postane najveći svjetski izvoznik nafte i plina. Kaspijski bazen obuhvaća zemlje oko istoimenog mora: Azerbajdžan, Kazahstan i Turkmenistan, dijelove Rusije, Irana i Uzbekistan, koji nema izlaz na Kaspijsko more, ali je najveći proizvođač plina u regiji. Rezerve nafte i plina bazena procjenjuju se na 3 do 4% ukupnih svjetskih rezervi, negdje između 17 i 33 milijarde barela, a struka predviđa da će proizvodnja nafte regije 2010. preskočiti Venezuelu, najvećeg južnoameričkog proizvođača, navodi 'Poslovni dnevnik'. Također, navodi se kako je energetski potencijal regije vrlo kompliciran, nema adekvatnu infrastrukturnu podršku, no otežavajuća su mu okolnost neusuglašenost zemalja oko novih izvoznih ruta te neriješeni granični problemi. Poboljšanje ekonomskih i životnih uvjeta regije, prema analizi Američke državne agencije za energetiku, ovisi o uspješnosti razvoja potencijala za naftu i plin. Iako dogovor između pet zemalja oko Kaspijskog mora, točnije o korištenju podmorskih naftnih rezervi, još ne postoji - tri su se zemlje dogovorile o podjeli morskih voda. U svibnju 2003. učinile su to Rusija, Azerbajdžan i Kazahstan te razdijelili 64% sjevernog dijela mora. Kazahstan je dobio 27, Rusija 19 i Azerbajdžan 18% mora i podmorja. 'Poslovni dnevnik' navodi kako je proizvodnja nafte već je drastično povećana. U usporedbi s 1992. povećanje iznosi oko 70%, a najviši rast zabilježen je u Kazahstanu i Azerbajdžanu, dok razvoj naftnog sektora predvode dva projekta: Tengiz u Kazahstanu i Azeri u Azerbajdžanu.