Postojeći priključci hidroelektrana na prijenosnu mrežu mogli bi primiti oko 25 GW novih sunčanih elektrana i vjetroelektrana u sedam članica Europske unije, pokazuje nova analiza organizacije Ember. Za taj kapacitet, navodi se, ne bi bila potrebna izgradnja novih mrežnih priključaka.
Analizom su obuhvaćene Austrija, Bugarska, Francuska, Italija, Rumunjska, Španjolska i Švedska. Riječ je o državama koje zajedno imaju oko 93 GW instalirane snage hidroelektrana, što čini približno 80 posto ukupnih hidroenergetskih kapaciteta u Uniji.
Polazište analize jest da hidroelektrane tijekom godine ne rade neprekidno punom nazivnom snagom, zbog čega dio kapaciteta njihovih mrežnih priključaka ostaje neiskorišten. Ember taj prostor predlaže popuniti hibridizacijom, modelom u kojem sunčana elektrana ili vjetroelektrana dijeli priključak s hidroelektranom. Kako se proizvodnja tih izvora međusobno nadopunjuje, njihova zajednička predana snaga često ostaje unutar kapaciteta priključka koji već postoji.
Raspodijeljeno po tehnologijama, procjena govori o približno 16 GW sunčanih elektrana i 9 GW vjetroelektrana, odnosno oko 25 GW novih obnovljivih kapaciteta.
Uz proizvodnju električne energije, ističe se u analizi, hidroelektrane sustavu donose i važnu fleksibilnost. Sposobnost brze prilagodbe proizvodnje omogućuje im da učinkovito uravnotežavaju oscilacije sunčanih elektrana i vjetroelektrana, pa hibridizacija osim bolje iskorištenosti mreže može donijeti i stabilniji rad elektroenergetskog sustava.
Takav bi pristup, prema Emberu, mogao ubrzati priključivanje novih obnovljivih izvora prije svega u državama u kojima razvoj sve više koče dugotrajni postupci ishođenja mrežnih priključaka i sporo širenje elektroenergetske infrastrukture. Autori zato predlažu da države i regulatori u planiranju mreže ozbiljnije razmotre zajedničko korištenje postojećih priključaka, a ne samo gradnju novih.
