Europa je u drugom tromjesečju 2026. platila znatno više za uvezenu naftu, a da pritom nije kupila znatno veće količine, čime su se jasno pokazali izravni troškovi najnovijeg energetskog šoka za gospodarstvo EU-a.
Prema novim podacima Eurostata o trgovini energentima, vrijednost uvoza nafte u Europsku uniju porasla je za 55,8 % u drugom tromjesečju 2026., dok se fizički obujam uvoza povećao za samo 1,2 %.
Ta je razlika neuobičajeno velika. Prosječni mjesečni uvoz nafte iznosio je 36,7 milijuna tona, što je neznatna promjena u odnosu na prosjek iz 2025. godine. Europa, dakle, nije plaćala više zato što joj je odjednom bila potrebna znatno veća količina sirove nafte: plaćala je znatno više za gotovo istu količinu.
Ti podaci daju vrlo konkretnu vrijednost energetskom šoku koji je tijekom 2026. godine utjecao na europsko gospodarstvo. Kad je riječ o svim energentima koje prati Eurostat, vrijednost uvoza u EU porasla je za 39,3 % u odnosu na drugo tromjesečje 2025., dok se njihova ukupna masa povećala za samo 0,4 %. Detaljna analiza uvoza energenata u EU koju je proveo Eurostat pripisuje taj porast prvenstveno višim cijenama, a ne većoj fizičkoj potražnji.
Trgovinski deficit raste
Taj je učinak već vidljiv u europskim vanjskotrgovinskim bilancama. EU je u drugom tromjesečju zabilježio deficit u robnoj trgovini od 21,8 milijardi eura, što je prvi tromjesečni deficit od 2023. godine. Prema Eurostatovoj raščlambi trgovine sa zemljama izvan EU-a, deficit u trgovini energentima povećao se sa 71,3 milijarde eura u prvom tromjesečju na 101,1 milijardu eura u drugom.
Prema najnovijim podacima o dobavljačima, Sjedinjene Američke Države su u drugom tromjesečju osigurale 18,8 % uvoza nafte i naftnih derivata u EU, a slijede ih Norveška s 14,3 % i Kazahstan s 13,4 %. Promjena u odnosu na stanje na tržištu prije 2022. godine znatna je. Rusija je nekoć bila glavni dobavljač nafte i plina za EU, no sankcije i diversifikacija preusmjerili su europsku nabavu prema Sjevernoj Americi, Norveškoj i drugim proizvođačima.
Koncentracija je još izraženija kod ukapljenog prirodnog plina (LNG). SAD je u drugom tromjesečju činio 63,2 % uvoza LNG-a u EU, dok je Rusija ostala drugi najveći dobavljač sa 17,3 %, a slijedi je Alžir s 8,1 %. U usporedbi s mjesečnim prosjekom za 2025., količina LNG-a uvezenog u EU u drugom je tromjesečju pala za 5,6 %, dok je njegova vrijednost porasla za 4,1 %. Uvoz plina plinovodima kretao se u suprotnom smjeru: količinski je porastao za 3,4 %, a vrijednosno za 18,5 %.
Prema pravilima koja su države članice EU-a službeno usvojile u siječnju, dugoročni uvoz ruskog LNG-a bit će zabranjen od 1. siječnja 2027., dok će se preostali uvoz plinovodom postupno ukinuti kasnije tijekom 2027. godine.
