Rat između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana uzrokovao je globalni porast troškova uvoza nafte i plina za čak 330 milijardi dolara tijekom šest mjeseci između ožujka i kolovoza. Ta brojka manja je od one koja se očekivala početkom ratnih zbivanja. Međutim, rat još nije završen i račun bi se mogao dodatno povećati.
Podaci dolaze iz finskog klimatskog think-tanka Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), a odnose se na novac izdvojen za uvoz nafte, derivata i LNG-a u odnosu na ono što su analitičari predviđali kao cijene za to razdoblje. Struka naziva poremećaj u Perzijskom zaljevu najvećim od Zaljevskog rata 1990., a Europska unija regija je pretrpjela najviše financijskih problema.
Najveći udio ukupnih dodatnih troškova uvoza dolazi od sirove nafte, koja je činila 164,1 milijardu dolara od ukupnog iznosa. Sljedeći su dizel i plinsko ulje, koji su činili 73,8 milijardi dolara, te benzin, koji je činio 35,7 milijardi dolara ukupnih dodatnih troškova uvoza energije. Ukapljeni prirodni plin bio je 38 milijardi dolara skuplji za uvoznike nego što je mogao biti, a mlazno gorivo zabilježilo je dodatni trošak uvoza od 20 milijardi dolara.
Europska unija kao kasica-prasica
Prema podacima koje je CREA objavila ovog tjedna, Europska unija platila je 78 milijardi dolara više u šest mjeseci između ožujka i kolovoza, u usporedbi s očekivanjima analitičara. Razlog tome je što je EU uvelike ovisna o nafti i plinu iz inozemstva, posebno o američkoj sirovoj nafti i ukapljenom prirodnom plinu, zbog sankcija ruskim ugljikovodicima i nedostatka bilo kakve značajnije domaće proizvodnje nafte ili plina. Osim toga, najveći lokalni dobavljač energetskih roba u EU, Norveška, ima ograničenja u pogledu količine koju može izvoziti svom partnerskom bloku.
Sljedeća na popisu najvećih žrtava utjecaja rata na cijene energetskih roba bila je Kina, koja je platila ekstra 35 milijardi dolarau istom periodu. Kina je najveći svjetski uvoznik sirove nafte i najveći svjetski uvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG). Ipak, Kina je ozbiljno smanjila svoj uvoz nakon što su cijene porasle nakon prvih američkih i izraelskih napada na Iran. Doista, mnogi analitičari tvrde da je Kina, na neki način, spasila svijet od krize cijena nafte smanjenjem uvoza i iskorištavanjem svojih ogromnih zaliha, procijenjenih na između 1 i 1,4 milijarde barela od početka godine.
Indija je pretrpjela treći najjači financijski utjecaj rata, morajući platiti dodatnih 22 milijarde dolara. To nije iznenađenje jer je Indija još više ovisna o uvozu nafte i plina nego države članice Europske unije. Indija je posebno ovisna o uvozu nafte, od koje je većinu uvozila s Bliskog istoka. To ju je učinilo izravno ranjivom na poremećaj izvoznog toka uzrokovan iranskim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca kao odgovor na američke i izraelske napade.
Manja potražnja za gorivima nije spasila nikoga
Centar za istraživanje energije i čist zrak primijetio je da su rat i spomenuti porast cijena smanjili potražnju za gorivima, izvješćujući da njihovi izračuni dodatnih troškova uvoza odražavaju ono što su zemlje i regije uvoznice zapravo kupile, a ne ono što bi kupile da rat nije započeo krajem veljače.
Energenti su i dalje bolno skupi. Tijekom šest mjeseci do kolovoza, cijena ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Aziji u prosjeku je iznosila oko 75% više od onoga što su analitičari očekivali za razdoblje prije početka rata. U Europi je cijena ukapljenog plina bila 60% viša od predratnih očekivanja. Obje cijene će ostati na trenutnim razinama i mogle bi se čak i povećati jer se Europska unija suočava s potencijalnom nestašicom plina osim ako ne počne kupovati sada za zimu, a azijske zemlje također se moraju opskrbiti za hladne mjesece.
Cijene nafte također su više od predratnih razina. Međunarodna agencija za energiju (CREA) ranije je ove godine procijenila da je čak petina rafinerijskih kapaciteta na Bliskom istoku, ukupno oko 9,6 milijuna barela dnevno, onesposobljena neprijateljstvima. To je, uz štetu na rafinerijama u Rusiji od ukrajinskih napada dronovima, ozbiljno ograničilo svjetske rafinerijske kapacitete, a time i proizvodnju goriva. Smanjenje potrošnje goriva vjerojatno će trajati dulje od rata, kad god završi, što će uvoznicima značiti veće račune za energiju dulje vrijeme.
Jedina mala svijetla točka su obnovljivci - oni su, zajedno s drugim niskougljičnim izvorima energije uštedjeli uvoznicima ukupno 36 milijardi dolara od ožujka do kolovoza. Možda nije puno, ali bolje i to, nego nikakva ušteda.
