"Moć vlasnika koji posjeduje 49% posto kompanije izvedena je iz nemoći onoga tko ima 51% udjela, a ta nemoć je rasla postupno. Naša je želja da se kompanija održi i da se ne uništi Inino nasljeđe", snažan je apel koji je javnosti s posve privatnog druženja poslao Petar Fleković, prvi čovjek Ininog poslovodnog odbora i odbora izvršnih direktora Ine u periodu 1982.-1990 godina. Fleković je u hotelu Westin okupio glavninu svojih bivših suradnika iz tog vremena. Bili su tu Mavro Popijač, Mišo Broz, Željko Matiša, Jovo Kunac, Igor Dekanić, Vanja Špiljak, Ivo Broz, Marko Roglić, Predrag Šerbeđija, Mirko Zelić, Stevo Kolundžić, Mijo Sigur, Miroslav Fajerbah, Stjepan Rupčić, Stjepan Potlaček, Davor Štern i Jasminko Umičević, kao i nekadašnji veleposlanik i bivši Mesićev savjetnik Budimir Lončar. Bila je to idealna prilika za prisjećanje na stara dobra vremena, istinske dane Inina ponosa i slave. Ina je 20 godina bila najveća tvrtka u bivšoj Jugoslaviji i našla se među 100 najvećih u JI Europi.
Fleković je naveo da je do 1990. Ina proizvela 85 milijuna tona nafte i 20 milijardi m3 plina. Samo tijekom 1989. godine rafinerije u Rijeci i Sisku preradile su rekordnih 9,8 milijuna tona sirove nafte, a te iste godine Ina Naftaplin, koji ove godine slavi 60. godina postojanja, proizveo je 5 milijuna tona nafte. Inini prihodi do kraja 80-ih godina iznosili su 5 milijardi dolara, a kompanija se smatrala draguljem u kruni. Posljednje godine prije tranzicije Inin izvoz dosegao je brojku od 255 milijuna USD, a surađivalo se sa 43 zemlje svijeta. Ina je tada raspolagala sa 643 benzinske postaje. Tadašnji dug Hrvatske iznosio je 4 milijarde dolara, a jednu četvrtinu činio je dug Ine, koji je kompanija iz izvoza i uz reprogram mogla servisirati bez poteškoća. U radu je bilo 30 naftnih i 20 plinskih polja, 1987. godine u radu je bilo 1.350 bušotina, sagrađeni su brojni naftovodi i plinovodi, u radu su bile 3 platforme, Petrokemija Kutina, Dioki i OKI radili su punom parom, mahom i za izvoz. Broj zaposlenih uoči Domovinskog rata iznosio je 36.180. "Ne treba zaboraviti Inin intelektulani potencijal. Kompanija je zapošljavala 51 doktora tehničkih znanosti, 180 magistara te dva akademika. Bilo mi je drago kada sam na HUNIG-ovoj konferenciji u Šibeniku vidio da i dalje postoji impresivan broj stručnjaka koji u istraživanju i proizvodnji vide perspektivu, no nisam siguran da ih politika slijedi", rekao je kritički Fleković.
Tijekom 1989. grupa bliska Ini, koju su činili Dekanić, Kolundžić, Fleković, Zlatko Mateša, Ivan Drpić i Jakša Barbić napravila je radni materijal o tome kako je moguće privatizirati Inu, koja je postupno trebala prerasti u dioničarsko društvo. Taj radni materijal naknadno je trebao biti prezentiran predsjedniku Franji Tuđmanu kojeg je zanimalo kako Ina interno promatra korporativnu transformaciju iz društvenog u privatno. Ipak, Inaši su stavljeni "na čekanje", a tada su se dogodili balvani u Kninu i o Ini se više nije razgovaralo. Tijekom Domovinskog rata Ina je služila kao najveći "inkasator" novca, rekao je Fleković, sudjelujući na svaki mogući način - finanacijski, logistički, u ljudstvu - u obrani zemlje.
Fleković je spomenuo bivšeg premijera Nikicu Valentića kao čovjeka koji je razumio kompaniju i nije dozvolio da se ona raskomada u prvim godinama tranzicije, u čemu je imao Tuđmanovu podršku. "Hodnicima su hodali kojekakvi ljudi, tražili su pumpe, pa čak i rafinerije u vlasništvo", konstatirao je Fleković. Naglasio je da svojim okupljanjem stari Inini direktori i rukovoditelji nemaju namjere nikoga podučavati, niti ispravljati, niti reći da je nekada bilo dobro, a sada je loše, već jednostavno registriraju kako je bilo živjeti i raditi u tom Ininom najplodonosnijem razdoblju. Svojim bivšim kolegama zaželio je zdravlje i mirnu mirovinu, te izrazio nadu da se u Hrvatskoj više neće pojaviti ministar koji smatra da je proizvodnja nafte i igračaka "jedno te isto".
