Sada je konačno sasvim jasno kako Mađarska namjerava pomoći Srbiji nakon što je američka administracija stavila Naftnu industriju Srbije (NIS) na listu sankcija. Nakon radne večere koju je mađarski premijer Viktor Orbán sinoć organizirao za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i ministra financija Sinišu Malog u Budimpešti, otkrivena je precizna shema koja će omogućiti Beogradu da izbjegne najgore posljedice sankcija – barem privremeno.
Vučić je sinoć bio iznimno jasan: mađarska naftna kompanija MOL pomagat će Srbiji tako da će "uvoziti više derivata", ali neće uvoziti sirovu naftu "jer se ne zna do kada će rafinerija u Pančevu raditi, zbog američkih sankcija". Drugim riječima, Srbija više neće dobivati sirovu rusku naftu koja bi se prerađivala u Pančevu, već će kupovati gotove naftne derivate iz Mađarske. Srpski predsjednik je dodao kako se to "Mađarima isplati, a nama odgovara", što dosta jasno opisuje prirodu aranžmana.
Ono što Vučić nije rekao – ali što je svima jasno – jest odakle će MOL nabavljati naftu koju će prerađivati u derivate za srpsko tržište. Mađarska trenutačno uživa iznimku od europskih sankcija i može slobodno uvoziti rusku naftu. Ta ista nafta, jednom prerađena u mađarskim rafinerijama, postaje formalno mađarski proizvod koji se može prodavati dalje bez kršenja sankcija. Srbija tako dobiva derivate koji su tehnički mađarski, ali su proizvedeni od ruske nafte.
MOL se pretvara u ključnog distributera derivata za Srbiju
Ova shema stavlja u potpuno novi kontekst nedavne izjave mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijárta, koji je na Facebooku obećao da će MOL "povećati isporuke Srbiji nakon stupanja na snagu američkih sankcija". Tada se postavljalo pitanje kako točno mađarska kompanija namjerava isporučivati naftu srpskom NIS-u koji je na američkoj listi sankcija. Sad je odgovor kristalno jasan – neće isporučivati sirovu naftu sankcioniranoj kompaniji, već će prodavati derivate koje je sama proizvela.
Ironija situacije postaje još očitija kada se sjetimo Szijártovih prijašnjih napada na Hrvatsku, kojoj je više puta prigovarao zbog navodno nepouzdanog Jadranskog naftovoda (Janaf). Upravo u vrijeme kada Mađarska pokušava prezentirati Janaf kao tehnički nesposoban i traži sudjelovanje u vlasništvu nad hrvatskom kritičnom infrastrukturom, MOL se pretvara u ključnog distributera derivata za Srbiju. Pitanje diversifikacije opskrbe i sigurnosti, kojima se Budimpešta toliko bavi kada je riječ o Hrvatskoj, očito ne vrijedi kada je u pitanju njihova vlastita ovisnost o ruskoj nafti.
Vučić je, doduše, priznao da nova odluka Europske unije o zabrani uvoza i tranzita ruskog plina kroz EU od siječnja 2026. "nije sjajna" za Srbiju. Srbija mora graditi nove interkonektore, reverzibilne faze prema Mađarskoj, plinovod prema Sjevernoj Makedoniji, a i nakon svega toga ostaje pitanje gdje nabaviti dovoljno plina ako nije ruski, te kako platiti 30-40 posto više cijene. No, kada je riječ o nafti i derivatima, čini se da je – barem privremeno – pronađeno rješenje.
Vučić je na kraju izjavio kako će "tražiti i pronaći rješenje" te da se "ljudi ne trebaju brinuti". Za sada, to rješenje izgleda kao mađarsko posredništvo u nabavi derivata proizvedenih od ruske nafte. Koliko će dugo ta shema moći funkcionirati, ostaje za vidjeti – posebno kada Mađarska izgubi svoju iznimku što bi se, kako se sve više čini, moglo dogoditi i brže nego što se ranije mislilo.
