Francuski EDF u bliskoj je suradnji s ruskim Rosatomom na većem broju projekata. Četvorica diplomata, potvrdila su Politicu da se o sankcioniranju ruske nuklearne industrije razgovaralo na sastanku s veleposlanicima EU-a i Komisijom prošloga tjedna, pri čemu su Poljska i baltičke zemlje predvodile pozive na sankcije. Francuska pak želi do 2050. izgraditi 14 novih reaktora, uz razvoj obnovljivaca.
EU potpuno ovisna o uvozu urana
EU uvozi gotovo sav svoj uran izvan Unije. Oko 20% dolazi iz Rusije, što je čini drugim najvećim dobavljačem nakon Nigera. Francuska se ne oslanja na Rusiju za svoj uvoz urana, jer gorivo uglavnom dobiva iz Kazahstana i Nigera, dok za nuklearne reaktore ruske proizvodnje u Češkoj, Mađarskoj, Finskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj ne postoji dopuštena alternativa nuklearnom gorivu ruskoj opskrbi. Naime, tehnologija zahtijeva gorivo istog dobavljača i bilo kakve tehničke preinake nisu jednostavne, jer svaka elektrana traži specifičnu kvalitetu goriva, baš kao ni sigurnosni i licencni standardi koji moraju biti postignuti.
Slovačka je već prije izjavila kako ima dovoljno nuklearnog goriva da traje do kraja 2023. godine, a već je bilo razgovora između tih pet zemalja EU-a i američkog dobavljača Westinghousea o proizvodnji zamjenskog goriva za te ruske reaktore. Mađarska je u ožujku primila teret goriva iz Rusije i objavila je da nema namjeru odustati od nuklearne elektrane Paks 2 koju bi trebao graditi Rosatom, koja je vrijedna 12,5 mlrd. eura i napredovala je s potrebnim dozvolama.
SAD ne proizvodi nuklearno gorivo
Zanimljivo je i da SAD uvozi 20% urana iz Rusije, a Bloomberg je u ožujku objavio da bi zamjena ruskog urana samo tu zemlju koštala više od milijardu dolara, što je procjena vrha američke energetske diplomacije. Naime, i SAD-u postoji parlamentarna inicijativa o zabrani ruskog urana. U SAD-u postoji samo jedno postrojenje za obogaćivanje urana, Honeywellov Metropolis, koje je zatvoreno 2021., zbog niskih cijena, ali je najavljeno njegovo otvaranje za 2023.
