Istrošeno gorivo se trenutno privremeno skladišti u bazenu u zgradi za gorivo. U 2020. godini se u bazenu za gorivo nalazilo se ukupno 1.322 gorivih elemenata, uključujući i dva posebna kontejnera s gorivim palicama (SBFR1 i FRSB1). Približno 900 gorivih elemenata se hladi u bazenu već preko 10 godina. Radi se o mokrom skladištenju, odnosno tamo je gorivo prekriveno vodom, kod kojeg se mora osigurati stalno hlađenje vode, cilj je suho sklašitenje koje je sigurnije i ekonomičnije.
Suho a ne mokro skladištenje
Suhim skladištenjem se uvodi novi, tehnološki sigurniji način skladištenja istrošenog goriva, koji vodi do postupnog smanjivanja broja istrošenih gorivnih elemenata u bazenu, što značajno povećava nivo nuklearne sigurnosti, stoji u eko studiji. Istrošeni elementi će se prije premještanja u suho skladište čuvati barem pet godina u postojećem bazenu za istrošeno gorivo, koji će ostati operabilan barem pet godina nakon prestanka rada NEK, godine 2043. Istrošeno gorivo će iz bazena biti premješteno u suho skladište u četiri kampanje, prva će početi nakon izgradnje skladišta, druga 2028., treća 2038. i četvrta 2048.
Cilj je sigurnije skladištenje istrošenog goriva, a sustav hlađenja goriva je pasivan, čime se povećava robusnost i sigurnost, stoji u studiji koja je na javnom uvidu. Kod takve vrste skladištenja proces ne treba nikakve dodatne uređaje, sustave niti energente, budući da radi pasivno. Osim pasivnog načina hlađenja, veće radiološke sigurnosti i robusnosti, suho skladištenje istrošenog goriva ima i druge prednosti, prije svega zbog bolje zaštite od namjernih i nehotičnih negativnih utjecaja odnosno ljudskih radnji. Zgrada će se priključiti na postojeću internu NEK infrastrukturu (kanalizacija, električni priključak i pristup internoj cesti) te zahvati u postojeće javne infrastrukturne priključke nisu predviđeni. Komponente skladišnog sustava će biti projektirane za životni vijek 100 godina i udovoljavat će svim standardima IAEA-e tj. EURATOM-a.
