Prošlog vikenda potvrđena je vijest da je mađarski MOL pokrenuo sada već četvrtu arbitražu protiv države, ovaj puta zbog toga što je odredila da u energetskoj krizi INA-a u određenom kraćem periodu sav domaći plin mora prodavati HEP-u po reguliranoj cijeni. Stranka Možemo zatražila je danas istupanje iz Ugovora o energetskoj povelji (ECT), koji je bio temelj MOL-u u procesima protiv države, te traži od Državnog odvjetništva da na novu arbitražu čim prije odgovori kontratužbom na hrvatskom sudu. Cilj je otežati MOL-u parničenje, iako postoji vrlo izgledna vjerojatnost da to neće utjecati na tužbu koja je usmjerena prema ICSID-u, Međunarodnom centru za nagodbe i investicijske sporove, gdje je MOL već dobio dvije arbitraže.
Zastupnica Sandra Benčić smatra da se radi o kršenju europskog prava i sugerira i da se uputi tzv. prethodno pitanje Europskom sudu pravde da li se radi o kršenju europskog prava, jer bi ICSID mogao u obzir uzeti mišljenje tog suda. „Treba raditi maksimalan pritisak na MOL“, rezolutna je Benčić.
Neprobojan ugovor kojeg je pregazila energetska tranzicija
Potpisan 1994. Ugovor o energetskoj povelji je po izlasku iz hladnog rata usvojilo je pedesetak država kako bi se olakšale energetske suradnje sa zemljama istočne Europe i bivšeg SSSR-a štiteći međunarodna ulaganja u tom sektoru. Kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe, sporazum obvezuje svaku stranu da olakša tranzit energetskih proizvoda bez razlike i određuje stroge procedure za rješenje sporova između država kao i između država i tvrtki.
Stranka Možemo inzistira na istupanju Hrvatske iz tog multilateralnog sporazuma, a poseban izazov su odredbe koje štite investitore u energetici. Europski parlament izglasao je u travnju izlazak EU-a iz sporazuma, što je poduprlo i Vijeće EU-a. Naime, EU ocjenjuje da ugovor više nije u skladu s Pariškim sporazumom i ambicijama energetske tranzicije, u smislu da previše pogoduje investicijama u foislna goriva, što zapravo ostaje neizrečeno.
I UN-ov sud UNICTRAL zaključio je da bi investicijske arbitraže država s investitorima u energetici, koji se suočavaju sa sve zelenijim politikama koje im otežavaju posao, mogle negativno utjecati na donošenje politika. Stoga se i Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) obrušio na sporazum, naglasivši da ne može opstati ako se žele ostvariti klimatski ciljevi.
Nekoliko zemalja već je napustilo povelju – Velika Britanija, Njemačka, Španjolska, Poljska te Italija. Međutim, kao ključni rizik izlaska je nastavak primjene povelje postavljen na čak 20 godina od izlaska iz nje, a nedavnim promjenama taj je rok postavljen na jedno desetljeće, što je i dalje predugo.
Hrvatski propusti
Hrvatska je, upozorava Benčić, propustila iskoristiti izuzetak od mehanizma fleksibilnosti ISDS-a (nagodba investitora i države) u povelji, na način kako je to napravila EU i Velika Britanija. Taj novi mehanizam onemogućava primjenu zaštite investitora u fosilna goriva.
Benčić kaže da bi Hrvatska u namjeri potpunog izlaska iz svih „mina“ energetske povelje trebala pozivati na mehanizme koje nude čl. 62. i 64. Bečke konvencije o međunarodnim ugovorima. Na novinarski upit zbog čega Hrvatska još nije izašla iz ECT-a Benčić navodi da je Plenkovićevoj vladi primarni cilj ulazak u međunarodne integracije, a tu se osobito ističe članstvo u OECD-u. „Apsolutno razumijem taj prioritet, ali treba vidjeti što je optimalni interes države. OECD nije validan razlog za ostanak u povelji, tim više što je velika gospodarstva napuštaju“, naglasila je Benčić.
Inače, ta je stranka prije koji dan najavila interpelaciju o radu Vlade vezanom za energetiku jer drže da Vlada ne upravlja energetskim sektorom, zbog čega zemlja nije u stanju adekvatno odgovoriti na problem klimatskih promjena. Zatražili su povećanje ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije i bolju regulativu za građansku energetiku kako bi se potaknula solarizacija. Traže i preuzimanje kontrole nad upravljanjem INA-om i otkup MOL-ovog udjela u kompaniji.
