Vodeće političke stranke o ključnim pitanjima energetike u Hrvata

Jednako tako, kada govorimo o oživljavanju poljoprivrede, ali i modernizaciji industrije, zelena tranzicija nije samo instrument održivosti, nego izuzetno važan instrument povećanja konkurentnosti i produktivnosti navedenih sektora. Osnovna poruka našega programa je da postavljanje sunčanih elektrana ne predstavlja trošak već ulaganje, ne samo u energetsku neovisnost i jeftinu i svima dostupnu energiju, već i u budućnost generacija maksimalnim doprinosom dekarbonizaciji

S tim ciljem imamo namjeru propisati obvezno postavljanje sunčane elektrane na krovove zgrada u javnom vlasništvu, kao i na krovove novih zgrada –  bez obzira na tip investicije. Istovremeno, energetsko tržište otvorit ćemo građanima, a model energetskih zadruga i zajednica učiniti funkcionalnim –pojednostavnit ćemo i ubrzati procedure, suštinski promijeniti pristup i građane učiniti poželjnim sudionicima na energetskom tržištu te omogućiti da ostvaruju prihod iz energetske djelatnosti bez suvišnih prepreka i kočnica.
manje

Iz dosadašnjih iskustava poznato je da su ti investitori skloni lobističkom djelovanju koje nije u skladu s interesima naših građana. S tim u vezi podržavamo odredbu članka 26. Zakona o tržištu električne energije po kojoj se na energetske zajednice građana primjenjuju odredbe zakona o poslovanju neprofitnih organizacija. Na žalost, neki subjekti su već počeli lobirati da se energetske zajednice građana formiraju kao profitabilne tvrtke (trgovačka društva). Po našem mišljenju time bi građanska energetika izgubila svoj smisao.

Što se tiče daljnjeg razvoja građanske energetike, treba raditi na pojednostavljenju i harmonizaciji regulative, uz poštivanje načela interesa svih sudionika u elektroenergetskom sektoru.   

Zaključno, na samom početku provođenja strategije uvođenja obnovljivih izvora energije, koja je započela 2007. godine, nadležno ministarstvo je u potpunosti zanemarilo građansku energetiku. Prilikom kandidiranja investitora za priključak na visokonaponsku mrežu vjetroelektrana dogodio se apsurd da nacionalna elektroprivreda HEP nije dobila niti jednu lokaciju odnosno mogućnost gradnje vjetroelektrane. Dakle, prepustilo se da se nacionalni prostor, ogromne površine državnog zemljišta prepuste ako ne u potpunosti stranim vlasnicima a onda zasigurno stranim bankama koje su poglavito bili financijeri tih projekata.manje

za proizvodnju električne energije koje nude obnovljivi izvori energije. Cijena proizvodnje i pohrane energije iz obnovljivih izvora drastično je pala i više nije prepreka energetskoj tranziciji. Stoga bi svako daljnje zaostajanje u ulaganjima u obnovljive izvore energije Hrvatsku ostavilo u podređenom položaju, prisiljenu da u budućnosti plaća višu cijenu energije iz fosilnih izvora. 

Mi planiramo ubrzati uvođenje solarnih sustava tako što ćemo znatno povećati broj fotonaponskih elektrana na postojećim javnim i privatnim zgradama, a ujedno ćemo razviti i model građanske participacije u uvođenju solarnih sustava u energetski sustav. Uklonit ćemo prepreke koje koče razvoj energetskih zajednica i dijeljenje energije među članovima energetske zajednice te tako olakšati širenje građanske energije, a poticat ćemo i razvoj energetskih zadruga. Osim uklanjanja zakonodavnih i administrativnih prepreka koje neopravdano koče razvoj građanske energetike, osigurat ćemo i pristupačno financiranje proizvodnje energije za kućanstva. Ozbijno razmatramo i pristup solarizaciji krovova kućanstava kroz inicijalnu investiciju HEP-a koju bi kućanstva otplaćivala prvih 6 godina kroz proizvodnju energije iz solara koje je postavio HEP,  a nakon toga je energana i struja njihova. To bi omogućilo brzu solarizaciju stambenog fonda bez velikih investicija, “papirologije” i napora kućanstvima.

Velikim investicijama u zelenu tranziciju pokrenut ćemo i gospodarstvo, osobito proizvodnjom dijelova za solarne elektrane i vjetroelektrane te ulaganjima u energetsku učinkovitost u zgradarstvu, održivi promet, modernizaciju postojećih hidrocentrala uz podršku domaćeg istraživačkog i proizvodnog sektora. Naš cilj je da Hrvatska s pretposljednjeg mjesta dođe na vrh EU po iskorištenosti solarnih kapaciteta.manje

Tada smo ukinuli PDV na sve instalacije, bilo fotonapona ili toplinskih kolektora. Tu su i poticaji Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji pomažu da se investicija vrati u vrlo kratkom vremenu. Što se tiče energetskih zajednica i zajednica obnovljive energije, zakonodavno je uređena mogućnost udruživanja i različitih organizacijskih oblika, ali određene platforme poput digitalnih komunikacija i algoritama dijeljenja energije među članovima zajednice još nisu spremne i verificirane prema opskrbljivačima. Za njihovu operativnost presudan će biti pouzdani sustav upravljanja potrošnjom i razmjene podataka među članovima zajednice i s glavnim distribucijskim sustavom operatora.  Za najjednostavnije zajednice unutar zgrade nema zapreka, ali i tu se moraju poznavati i uspostaviti algoritmi po kojima će se ispostavljati računi - energija dijeliti u dogovoru svih članova po uspostavljanju zajednice. Dakle, radi se o tehničkim, financijskim i organizacijskim elementima kod uspostave same zajednice. Zajedno ćemo raditi na tome kao i do sada sa svim relevantnim akterima, kod kojih postoji volja i inicijativa za udruživanje, a zakonske pretpostavke su ispunjene. Važno je članovima zajednice ukazati na jasnu prednost koju donosi udruživanje i sudjelovanje u energetskoj zajednici.manje

Dosadašnji razvoj građanske energetike daleko je više posljedica entuzijazma pojedinaca i građana kroz stručne udruge nego sustavnog državnog pristupa. Vjerujemo da se ovdje vrlo mnogo može postići u kratkom vremenu, što će nam biti jedan od prioriteta razvoja sustava.manje

U tom je trenutku postalo potpuno jasno kako je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora ona koja može značajno pridonijeti energetskoj neovisnosti zemalja Europske unije. Međutim, prijelaz na obnovljivce nije moguće ostvariti preko noći. Energija vjetra, sunca, ali i hidro-potencijali znatno ovise o meteorološkim uvjetima, a stabiliziranje sustava proizvodnje energije iz obnovljivih izvora jedan od najvažnijih izazova energetske budućnosti. Upravo zbog toga, prirodni plin je važan energent kao prijelazno rješenje tijekom zelene tranzicije, ali isto tako instrument stabilizacije energetskog sustava. To je prepoznala i sama Europska komisija usvojivši taksonomiju nuklearne energije i plina kao zelene energije. U Hrvatskoj, gašenjem elektrane na ugljen u Plominu ostajemo bez objekta koji služi kao rezerva u sustavu kada obnovljivi izvori energije „zakažu“. U tom trenutku ta će se rezerva moći nadomjestiti samo uvozom energije, što nipošto ne možemo smatrati energetskom neovisnošću i energetskom sigurnošću. Dodatno, Hrvatska kao zemlja koja je gospodarski ovisna o turizmu ne može si u turističkoj sezoni priuštiti takav rizik, a pored dosadašnjih i planiranih ulaganja u plinsku infrastrukturu, zdravorazumski je osigurati vlastitu proizvodnju električne energije i osiguranje stabilnosti sustava. I u tom kontekstu, zelenoj tranziciji treba pristupiti odlučno, ali razumno. manje

Europska administracija je shvatila tijekom nekoliko godina da sigurnost opskrbe EU nije moguće postići isključivo gradnjom vjetroelektrana i sunčevih elektrana. Gledajući laički na energetsku dostatnost Europe sama činjenica da je prosječan broj sati rada sunčanih elektrana u prosjeku nešto više od 1000 sati (od 8760 sati u godini dana) te vjetroelektrana oko 2200 sati, lako je zaključiti da su ovi fluktuirajući izvori nedovoljni da se zadovolji potrošnja energije u 27 zemalja EU. Radi se o dva problema – slaboj iskoristivosti navedenih elektrana (malo sati rada godišnje) i nemogućnosti kontrole njihove proizvodnje (fluktuiranje). Zbog toga je potrebno uz sunčane elektrane i vjetroelektrane masovno dograditi spremnike energije (najčešće to su baterijski spremnici). Ti spremnici su skupi te zahtijevaju korištenje rijetkih metala čija eksploatacija je ekološki problematična i ograničena prostorno. U konačnici takva koncepcija vodi skupim rješenjima te devastira velike površine zemlje.

Republika Hrvatska je među najvećim uvoznicima električne energije (s obzirom na svoju potrošnju) u EU, poglavito u vrijeme turističke sezone kada uvoz dostiže polovicu potreba za snagom/energijom jer se u ljetnim mjesecima hidro akumulacije znatno smanjuju. Smatra se da u srpnju i kolovozu elektroenergetski sustav redovito prolazi rizične periode, usred turističke sezone. Ovu situaciju opisuje HOPS u svom izvještaju za 2022. godinu gdje kaže: „U pojedinim pogonskim situacijama, dostatnost električne energije, promatrano isključivo hrvatski EES, nije bila zadovoljena.“

Ovo govori da je gradnja plinske elektrane snage oko 400 MW nužna kako bi se gore navedeni rizici izbjegli. Izvrsna lokacija koja ima postojeću infrastrukturu je postojeća TE Rijeka. Međutim HEP nije pokazivao interese za gradnju odnosno rekonstrukciju TE Rijeke iako su imali ponude jedne poznate zapadnoeuropske energetske kompanije  koja je procijenila da je takva elektrana potrebna, sagledavajući uostalom i općenitu nedostatnost električne energije u jugoistočnoj Europi (smatra se da nedostaje u regiji oko 20 TWh električne energije, što je više od ukupne potrošnje RH). Poseban problem je pritisak EK na Bosnu i Hercegovinu te Srbiju da zatvore svoje TE na ugljen, a one su u tim državama bitni proizvođači. 

Iz podataka dostupnih u medijima može se zaključiti da je gradnja najmodernije plinske elektrane –CCGT ( vidi rekonstrukciju plinske elektrana Marghera Italija 780 MW, cijena ispod 400 M€, dakle oko 500.000 eura/MW) koristeći solarne panele i baterije rješenje koje zadovoljava visoke ekološke i tehničke standarde. Procjena je da bi elektrane snage 420-450 MW koštala oko 250 M€ što daje cijenu od 550.000 eura/MW, daleko nižu od solarnih elektrana ( cca 900.000 eura/MW).

Nadalje, TE Rijeka ima postojeći priključak na visokonaponski vod 2x220 kV što  joj daje mogućnost evakuiranja snage preko 1000 MW. Ovo je velika prednost jer HOPS ne mora graditi novi priključni vod što je često dugotrajan i zahtjevan proces.

Proizvodnja TE Rijeka bi zadovoljila većinu potreba za sadašnjim uvozom električne energije RH, te bi uvoz nesigurne i cjenovno volatilne energije bio sveden na minimum. Međutim, HEP-ov menadžment se očito fokusirao na uvoz električne energije kao strateško  rješenje. Razlog  je vjerojatno u provizijama koje se mogu dobiti prilikom uvoza električne energije. Procjena koju je Most načinio u vezi kupnje električne energije u svibnju 2022. godine već je polučio gubitke koji se približavaju 100 milijuna eura. Naime HEP je kupio na rok od pet godina el. energiju u iznosu od 450 milijuna eura, vjerojatno zbog bojazni da će RH ostati bez energije. Ovo je posljedica kritične samodostatnosti vlastitih proizvodnih kapaciteta koji su se morali riješiti jedinom mogućom – uvozom. Upozoravamo da je sličan nerazuman i strateški pogrešan potez donijela Uprava HEP-a 2009. godine kada je kupljena energija za iduću godinu  u lipnju mjesecu po cijeni od 83 eura/MWh, da bi ista pala u prosincu na 40 eura/MWh. Tada je HEP izgubio u godinu dana 120 milijuna eura.

Zaključno, Most podržava izgradnju nove plinske elektrane u Republici Hrvatskoj koja bi bila hibridnog karaktera, odnosno u ovom tranzitnom energetskom periodu, sagradili bismo postrojenje u Rijeci u kojoj bi se prilikom proizvodnje električne energije miješao vodik s plinom u takvoj jednoj kombiniranoj elektrani. S vremenom bi se povećavao sadržaj vodika na željene postotke zapremnine. Drugo hibridno rješenje koje nudimo jest plinska termoelektrana u kombinaciji s fotopanelima. Kojim god putem da krenemo, važna napomena jest da Pavo Vujnovac niti bilo koja tvrtka koja je povezana s njime neće biti involvirana u rad ove suvremene hibridne termoelektrane.manje

s obzirom na ciljeve koje su je EU zadala u smislu postizanja klimatske neutralnosti do 2050,ali i otpornosti Hrvatske na krize izazvane poremećajima u globalnoj trgovini energentima i smanjenju ovisnosti o izvoznicima plina. Kada govorimo specifično o elektroenergetskom sustavu, uz postojeći visoki udio hidroenergije u proizvodnji električne energije, uz ubrzanu solarizaciju i energiju vjetra vjerujemo da Hrvatska u narednih 10 godina može u potpunosti dekarbonizirati sektor proizvodnje električne energije. Podrška toj dekarbonizaciji treba doći u velikoj mjeri kroz povećanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu i u sektoru prometa. 
manje

Sama plinska elektrana za pokrivanje vršnih opterećenja nije optimalno rješenje, već bi se trebalo fokusirati na reverzibilne elektrane (pumpne elektrane) i/ili spremnike energije. Naime, ukoliko su plinske elektrane grade isključivo za pokrivanje gubitaka energije u sustavu, onda je tržište pokazalo da se cijene električne energije vezuju direktno uz cijene plina i dolazi do velikih nestabilnosti.
manje

Kada tome pridodamo nužnost intenzivne dekarbonizacije energetskog sektora, teško je za očekivati da bi se takav projekt mogao opravdati. Tim prije što Hrvatska ima mogućnosti jačati svoje kapacitete za pohranu dnevnih viškova obnovljive energije kroz reverzibilni hidroenergetski sustav.
manje

Nažalost, lošim i aferama sklonim menadžmentom, ta je tvrtka dovedena na vrlo niske razine po pitanju financijske stabilnosti i investicijskih aktivnosti u korist građana ali i energetske neovisnosti zemlje. Upravo kvalitetan menadžment koji će skrbiti isključivo o javnom interesu te istovremeno postaviti kvalitetan miks energetskih kapaciteta u vlasništvu te javne tvrtke može imati presudnu ulogu u ostvarenju maksimalnog stupnja energetske neovisnosti Hrvatske. Hrvatska elektroprivreda još uvijek ima priliku biti predvodnik energetske tranzicije naše zemlje i treba ju se beskompromisno tretirati kao nacionalni interes. Takav status, naravno, isključuje njezinu privatizaciju. manje

Na kraju, dovoljno je pogledati primjer privatizacije INA-e. Na privatizaciju Hrvatskog telekoma (HT) već se zaboravilo. Ali ona je bila praćena retarifiranjem, što je značilo samo jedno – značajno poskupljenje usluga. Nadalje, u takvim slučajevima strani vlasnici forsiraju svoje dobavljače roba i usluga šteteći domaćim kooperantima. 

Činjenica je da privatizacija u pravilu vodi većoj efikasnosti poslovanja. Ali vlasnik, koga zanima samo profit nastojat će transferirati profit u vladajuću kompaniju i reinvestirati ga tamo gdje se ostvaruju novi, što veći profiti. A to u pravilu neće biti u Hrvatskoj. Ukratko – hrvatski kupci bi dobili više cijene uz nižu kvalitetu usluge. Pri tome je suvišno govoriti pod kakvim pritiscima Vlada RH bi se našla. Strani vlasnici bi žestoko lobirali braneći svoje interese. 

Posebno treba upozoriti da HEP sadrži dvije sastavnice (HOPS i HEP Operator distribucijskog sustava (HEP ODS)) koje su prirodni monopoli. Nezamislivo je takve djelatnosti bez kojih nema opskrbe električnom energijom prepustiti privatnicima! Osim toga, HEP je vlasnik velikog broja hidroelektrana koje nisu monopol ali proizvode vrlo jeftinu, ''zelenu'' energiju. Doduše, neki zagovornici obnovljivih izvora imaju rezerve prema hidroelektranama, iako je to neshvatljivo. Ako bi se one privatizirale, sigurno više ne bi dobivali jeftinu energiju. Mreža se nikako ne smije prodavati jer sve zemlje EU koje su to učinile, kasnije su požalile. 

Naravno, Most ima velike kritike na dosadašnji rad HEP-a, pod vodstvom Frane Barbarića. Ali taj problem je lako riješiti uz političku volju. Vlasnik (Vlada RH) treba imenovati Upravu HEP-a sastavljenu od stručnih, kvalitetnih ljudi koji uopće ne moraju biti članovi stranke na vlasti. Nakon toga, Vlada se treba prestati  petljati u poslovanje HEP-a osim na strateškoj razini.

Postoje modeli kao što je učinila Rumunjska, koja kako bi pospješila svoj financijski sektor i tržište kapitala, uspjela državna strateška poduzeća staviti na burzu bez da se te državne firme privatiziraju ili da im se mijenjaju vlasnički udjeli. One su i dalje u 100 % vlasništvu države. Tu vidimo nekoliko benefita, a prije svega pojačavanje kontrolnih mehanizama jer čim kompanija kotira na burzi onda postaje objektom nadzora regulatornih nadzornih financijskih agencija. U slučaju HEP-a bi ti nadzori bili na dvije razine: jedan na razine od strane Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) zbog kotiranja na burzi, a drugi od strane Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) s obzirom na to da je to krovna organizacija energetskog sustava u Hrvatskoj.manje

do koje mjere je važno javno vlasništvo nad energetskim poduzećima, kao i to do koje mjere je za opstanak društva i ekonomije bitna energetska samodostatnost. Što se tiče stanja elektroenergetske mreže, danas plaćamo danak višedesetljetnom izostanku investicija mimo nužnog održavanja.
manje

HEP je podnio veliki teret u provedbi mjera zaštite i ograničavanja cijena energenata i značajno je pridonio stabiliziranju energetskog tržišta, održavanju neometane opskrbe i isporuke dostatnih količina energenata. U ožujku prošle godine donijeli smo odluku o davanju dioničarskog zajma HEP-u u iznosu od 400 milijuna eura, a sredinom ožujka ove godine donijeli smo odluke kojima smo obeštetili HEP zbog ograničenja cijena električne energije za prethodno razdoblje, na neselektivan način kroz kompenzacijske mjere, a na koje su imali i dalje imaju pravo i ostali opskrbljivači na tržištu električne energije.

Na taj način, poduzeli smo korake kako bi HEP  nastavio kontinuitet održivog i profitabilnog poslovanja doprinoseći tako široj zajednici. HEP danas posluje dobro i stvoreni su preduvjeti na daljnji investicijski ciklus, posebno u dijelu koji se odnosi na ulaganja u obnovljive izvore energije. manje

Brojne su propuštene razvojne prilike za HEP, no još uvijek je moguće promjenom načina upravljanja okrenuti perspektivu, omogućiti bitno bržu tranziciju k obnovljim izvorima energije, koristiti komparativne prednosti te bitno osnažiti stratešku energetsku kompaniju. Dakle, rješenje je kvalitetno i odgovorno upravljanje, a ne privatizacija, a time i predaja krucijalnog sektora privatniku.manje

Budući da ulaganja u elektroenergetsku mrežu kroz poticanje energetske tranzicije i zaštite okoliša stvaraju koristi i izvan uskog kruga proizvođača i potrošača energije, razvidno je kako postoji snažan argument za uključivanje financiranja iz EU fondova i države u pokrivanje dijela fiksnih/kapitalnih troškova sustava. Razmišljanje o navedenim investicijama u kontekstu neto sadašnje vrijednosti investitora, proizvođača i potrošača je preusko razmišljanje jer postoji čitav niz koristi (eksternalija) od zelene tranzicije koji nisu izravno internalizirani u račune dobitaka i gubitaka neposrednih dionika, te zahtijevaju intervenciju/poticaje nosioca ekonomske politike. U tom smislu, troškovi razvoja elektroenergetske mreže ni u kojem slučaju ne smiju pasti na leđa građana, ali investitori u velike sustave koji u konačnici od tih investicija zarađuju, trebaju doprinijeti podmirivanju tih troškova. Međutim, ključno je istaknuti da uvjeti EU o zelenoj tranziciji zemalja članica  moraju pratiti i snažni poticaji EU fondova za razvoj mreže koja tu tranziciju može podnijeti. Na Hrvatskoj i ostalim zemljama EU je da se izbore za te poticaje. manje

Obnova postojeće mreže financirat će se iz prihoda iz tarifa, dakle na teret svih korisnika mreže. Što se tiče izgradnje mreže zbog priključenja novih korisnika (posebno elektrana) smatram da investitori u objekte koji se priključuju moraju snositi značajan dio troškova, dok bi se ostatak dobio iz prihoda od tarifa. 

Poznato je da investitori u elektrane negoduju, žele da ih se oslobodi naknade za priključenje. Smatramo da je kod nekih od tih povlaštenih proizvođača ponašanje licemjerno. Prije svega se nalaze u povlaštenom odnosu jer imaju zagarantiranu prodajnu cijenu električne energije koju onda otkupljuje država. Drugo povlašteni odnos traje od 12-14 godina, iako projekti obnovljivih izvora energije imaju povrat u prosjeku 7-8 godina. Treće, feed-in tarife u Hrvatskoj su se povećavale s godinama, dok su se Njemačkoj su se smanjivale. I zadnje, kada je došlo do vrhunca energetske krize u 2022., velik broj povlaštenih proizvođača električne energije iz OIE masovno su izlazili iz sustava poticaja i raskidali su svoje ugovore s HROTE. Ta električna energija koja je godinama bila u sustavu poticaja i koja je nastajala upravo na novcu naših građana, bi se onda direktno prodavala na burzama, a kupovali bi je HEP i ostali akteri po puno skupljim cijenama. Najdalje u tome su otišla bioplinska postrojenja s nekadašnjim statusom povlaštenih proizvođača električne energije iz OIE. Kada je tržišna cijena električne energije, s kaosom plina i ratom u Ukrajini porasla bitno iznad zajamčene povlaštene cijene, mnogi vlasnici bioplinskih postrojenja (bioplinare) su individualno i svojevoljno izašli iz statusa potpora kako bi skuplje mogli prodavati električnu energiju na tržištu. Kasnije je tržišna cijena opet pala ispod zajamčene povlaštene cijene, vlasnici bioplinskih postrojenja bi se ponovno vratili na povlaštene uvjete. To je licemjerno. Da bi stvar bila gora, Prijedlog uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije datiran na 14. ožujka 2024. godine im to i omogućuje što je svjesno oštećivanje javnog interesa.

Smatramo da to nije korektno spram svih potrošača u RH koji bi morali financirati mrežu koja se radi za razne privatne investitore, koji izvlače velike profite iz elektrana. Dakako, financiranje iz EU fondova je poželjno, ali pitanje je do kada i u kojoj mjeri će to biti moguće. manje

financiranima dijelom proračunskim, dijelom EU, a dijelom sredstvima razvojnih banaka.  Što se tiče prioritetnih područja investiranja u elektroenergetsku mrežu, ona su determinirana geografskim položajem. Stoga će se glavnina investicija usmjeriti na mrežu koja se nalazi na području TS Konjsko - najvećeg elektroenergetskog postrojenja prijenosne mreže u Dalmaciji, kako bi se stvorili preduvjeti za očekivana ogromna opterećenja na postojećoj infrastrukturi upravo u tom dijelu Hrvatske. 
manje

Ako hoćemo imati konkurentno gospodarstvo, ostvariti zelenu i digitalnu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije te priuštivu cijenu električne energije za kupce za gradnju visokonaponske mreže utoliko će se predložiti da po posebnom zakonu država doprinese izgradnji 400 kV mreže kao što smo izgradili LNG. Zato je važno da je HOPS d.d. sa svim svojim pravima dioničkog društva i nadalje u državnom vlasništvu, a za daljnja ulaganja nastojat ćemo iskoristiti i europska sredstva koja su nam na raspolaganju.
manje

Stoga, samo promjena načina upravljanja otvorila bi snažan investicijski potencijal, dok se dio sasvim sigurno treba i može financirati iz tarifa.
manje

zahtijeva dugotrajne razgovore sa slovenskom stranom, ali realni rokovi završetka druge faze nuklearne elektrane ne mogu se predvidjeti prije 2030. godine. U isto vrijeme, hrvatskom je elektroenergetskom sustavu potrebna elektrana koja bi preuzela funkciju rezerve u sustavu slijedećih 3 do 4 godine. Svako odlaganje čini sustav ranjivijim i ovisnijim o skupom uvozu.

Pokrene li se izgradnja novog bloka, Hrvatska treba osigurati svoju poziciju u toj investiciji ali prije svega, u rokovima koji neće značiti multipliciranje troškova kao što se to dogodilo u Francuskoj gdje puštanje takvog projekta kasni 12 godina, a troškovi su narasli čak šest puta! manje

Godišnje, takve NE godišnje rade barem 8.000 sati, punom snagom. Dakle, radi se o izrazito iskoristivim elektranama koje imaju stabilnu proizvodnju. 

Te činjenice su prepoznate u EU gdje je formirana grupacija država koje podržavaju razvoj NE kao važnog čimbenika u zelenoj tranziciji. Republike Hrvatska i Slovenija su članice te grupacije. 

Ideja o izgradnji novog bloka u okviru postojeće NE Krško je dobra, jer se radi o investiciji koju je lakše i brže realizirati nego u slučaju izgradnje bloka na novoj lokaciji. Slično kao i kod novog plinskog bloka u TE Rijeka. Naravno, RH mora u procesu pregovora sa slovenskom stranom zaštiti svoje vlasničke interese, to je obavezan uvjet. 

Izgradnja novog bloka u NE je kompatibilna s izgradnjom plinskog bloka u TE Rijeka. Naime, izgradnja NE je dugotrajan proces, dok se plinski blok u TE može brzo izgraditi i staviti u funkciju, prije završetka bloka u NEK. Ovakvim rješenjem može se doći do velikih količina stabilne električne energije, smanjujući rizike pretjerane primjene fluktuirajućih obnovljivih izvora. Važno je da će se ta energija proizvesti uz malo zauzimanje zemljišta, za razliku od proizvodnje iz vjetroelektrana i sunčanih elektrana.  

Prema raspoloživim informacijama, u svijetu se radi na razvoju nove generacije  nuklearnih reaktora male snage (100 – 200 MW), koji će predstavljati veliki iskorak u nuklearnoj tehnologiji. U ovom trenutku preuranjeno je govoriti o njihovoj primjeni u RH, ali smatramo da bi trebalo obavezati HEP  na praćenje razvoja takvih tehnologija.

Dakle, Most podržava započinjanje pregovora sa slovenskom stranom vezano za izgradnju novog bloka u NE Krško. Nama je svakako potreban jedan stabilan izvor energije koji će biti stup očuvanja sigurnosti sustava opskrbe električne energije. OIE nisu stabilni i sami gotovo da nemaju šansu opstati u ovom trenutku. U budućnosti ćemo vidjeti. Ako bismo morali birati između hibridne TE Rijeka (kombinacija s vodikom) i NE Krško dali bismo prednost u ovom tranzicijskom periodu TE Rijeka jer gradnja takvog jednog sustava (pogotovo brownfield investicije takvog tipa) traje puno kraće, vrlo je stabilan izvor proizvodnje električne energije i ono najvažnije nalazi se unutar granica Hrvatske što je najvažniji preduvjet energetske samodostatnosti kojoj težimo.manje

Govorimo dakle o ozbiljnoj društvenoj polemici vezanoj za nuklearnu energiju općenito, a to nije pitanje koje se prelama preko koljena u svrhu izborne kampanje. Svima nam je cilj eliminirati fosilne izvore i u tom smislu svaki fosilni izvor je manje poželjan od bilo kog drugog. Stoga je naš stav da je nužno pokrenuti raspravu o korištenju nuklearne energije, argumentima za i protiv, uključivanjem i struke i predstavnika nevladinih organizacija i građana, imajući u vidu s jedne strane sve rizike nuklearne energije, a s druge ciljeve energetske tranzicije i ogromne rizike klimatske krize uzrokovane fosilnim gorivima. Pri tome u pogledu  Krškog moramo zajedno sa Slovenijom razgovarati o isplativosti takve investicije uzimajući u obzir da je KW energije iz nuklearke skuplji od obnovljivaca i da izgradnja postrojenja traje daleko duže. S druge strane, moramo biti svjesni da ako Slovenija ide u gradnju novog bloka, zbog blizine dijelimo sve rizike. Stoga moramo ozbiljno razmotriti da ako već imamo rizike, trebamo li imati i  koristi u smislu izvora energije. 
manje

Prvenstveno je zadaća vlasnika kao i do sada održavati elektranu u najvišem stupnju sigurnosti, a sljedeći je korak dogovor o  budućnosti postojeće elektrane koja za sada može raditi do 2043., a vjerujemo da se taj rok može dodatno produžiti. Za novu elektranu potrebna su sva postojeća znanja i resursi, a HEP svakako može doprinijeti da se i novi  projekt učinkovito razvije na temeljima postojeće suradnje.
manje

Takva studija mora dati jasne odgovore i u pogledu zahtjeva dekomisije i njenih troškova koje će jednoog dana posve sigurno doći na stol. Treba biti svjestan da za pitanje pune, trajne i sigurne dekomisije u svijetu ima malo iskustava te da će se ova pitanja tek otvoriti. Daleko prioritetniji korak u razvoju energetskog sustava RH jest ubrzano podizanje udjela obnovljive energije, u što je obvezno uključiti kapacitete za pohranu dnevnih viškova energije. U tom segmentu su stvari daleko jasnije, postoji vlastito znanje i sposobnost za realizaciju, a nema nikakve dvojbe je li to put kojim valja ići.
manje

U posljednjih osam godina strategija upravljanja resursima INA-e, kao što je predaja hrvatske nafte za mađarske rafinerije po do danas nepoznatoj cijeni, te rad rafinerije u Rijeci daleko ispod kapaciteta uz istovremeno maksimalno iskorištavanje kapaciteta mađarskih rafinerija, jasno odražava tešku podređenost hrvatske strane u upravljanju INA-om. Jeftina obećanja o vraćanju INA-e u državno vlasništvo koje je Plenković pompozno davao pokazuju neozbiljnost njegovih namjera. Treba podsjetiti na ključnu činjenicu: postoje pravomoćne presude Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernadiju da su upravljačka prava u INA-i predana MOL-u kaznenim djelom. U tom kontekstu, SDP će braniti strateške interese Republike Hrvatske u energetskom sektoru, a INA jest strateški interes Republike Hrvatske, baš kao što je MOL strateški interes Republike Mađarske. Hrvatska se u pregovorima i suradnji s MOL-om treba voditi prvenstveno tom činjenicom. manje

koje su zbog nama nepoznatih razloga obavijeni misterioznim financijskim velom. Čak u klubu MOST-a smatramo da je upravo najava otkrivanja skrbničkih računa INA-e svojevremeno, bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je HANFA-u morao napustiti njezin tadašnji predsjednik Uprave Ante Samodol. Isti taj čovjek je podignuo kaznenu prijavu protiv tadašnje Uprave MOL-a jer je nametnuta unutarnja organizacija INA-e u potpunosti kršila Zakon o trgovačkim društvima (ZTD). S time u svezi, da je Plenković uistinu htio otkupiti INA-u ne bi se dogodilo da županijski državni odvjetnik (tada je GDO bi mason Jelenić) odbaci takvu kaznenu prijavu koja nam je u odnosima s MOL-om bila jedna od ključnih dokaza. INA je strateška kompanija i čudnovata stvar oko toga svega je bila da se kaznena prijava odbacila, a onda još gore da se odbacila na županijskoj razini. Također bismo razjasnili sve nejasnoće oko firme Prirodni plin d.o.o (u vlasništvu INA-e) koja je ostvarivala milijarde HRK prihoda svake godine, da bi se onda misteriozno zatvorila ta kompanija, čime se otvorio tržišni prostor današnjim plinskim poduzetnicima. Zanimljiva stvar jest da je i ta kompanija imala sklopljen dugogodišnji ugovor s Gazprom Export Ltd. kao i što je to bio donedavno slučaj s nekim sudionicima na plinskom tržištu Hrvatske. Zaključno, prije bilo kakvih operacija s INA-om smatramo da je ove misteriozne elemente potrebno ukloniti i predstaviti javnosti, jer energetski sustav Hrvatske nije Twin Peaks, već javno dobro koje bi trebalo biti na usluzi svim našim ljudima. manje

I to treba napraviti odmah kako bi Hrvatska dobila prostor za upravljanje  vlastitom  energetskom politikom koju je Plenković predao Mađarima. INA treba novu viziju unutar zelene tranzicije, a za nju tu itekako ima mjesta posebno zbog inženjerskog i drugog stručnog  kadra koji tamo radi. 

Kada govorimo o MOL-u, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je to kompanija koju Viktor Orban već godinama koristi za ostvarenje geostrateških ciljeva Republike Mađarske i koji preko MOL-a zapravo vodi energetsku politiku Republike Hrvatske. MOL je zatvorio posljednju infrastrukturu za preradu nafte u Hrvatskoj, a Orban je za svoj MET uspio isposlovati 20% kapaciteta LNG-a. Osim toga, MOL je  dva puta na međunarodnim arbitražama tužio Republiku Hrvatsku. 

S druge strane, INA proizvodi plin za 30% hrvatskih plinskih potreba. U INA-i država ima 44% vlasništva, a zbog izgubljenih arbitraža koje je pokrenuo upravo MOL dugujemo skoro 300 milijuna EUR-a. Istovremeno, gubimo enormne novce radi zatvaranja rafinerija, jer u Mađarsku jeftino prodajemo sirovu naftu, a uvozimo skupe derivate. 

Sve će se to promijeniti kad preuzmemo vlast, uključujući i najavljivanu, ali nikad provedenu promjenu modela upravljanja.manje

Naša je ponuda u svakom trenutku na stolu. U trenutku kada se mađarski suvlasnik odluči prodati svoj udio, bit ćemo spremni za nastavak razgovora. Tijekom ove krize jasno se pokazalo koliko je ključno da su strateške energetske kompanije u stopostotnom državnom vlasništvu i danas je jasno kako je odluka o prodaji INA-e još 2003. godine bila pogrešna. Danas je prioritetno da INA dobro posluje.

manje

To za posljedicu ima mnoge štete, one izravne kroz gubitak prihoda i energetskog suvereniteta, ali i brojne neizravne kao što je gašenje, odnosno čest nerad rafinerija. Osim toga, INA, kao strateška energetska kompanija može biti vrijedan alat za očuvanje energetske sigurnosti i samostalnosti, pa čak i energetske niskougljične tranzicije. Iako su mnoge prilike propuštene, još uvijek je moguće napraviti bitne korake i s INA-om ojačati položaj Hrvatske u energetici i gospodarstvu.manje