Globalno naftno tržište ulazi u novu fazu krize: nakon poremećaja opskrbe sirovom naftom i gorivima, novi problem postaje nedostatak tankera i nagli rast troškova pomorskog prijevoza, upozorio je Russell Hardy, izvršni direktor Vitola, najvećeg svjetskog neovisnog trgovca naftom.
Prema Hardyju, iz Perzijskog zaljeva sada se izvozi oko 12 milijuna barela sirove nafte i dva milijuna barela goriva dnevno, nakon što je osigurana plovidba kroz Hormuški tjesnac. Međutim, brodovi koji prevoze teret kroz tjesnac izloženi su ratnim sigurnosnim rizicima, a nakon toga se teret često prebacuje na druge tankere u Omanskom zaljevu. Takav sustav stvara velika čekanja i „zarobljava“ brodove koji bi inače mogli prevoziti naftu na drugim rutama.
Posljedica je nagli rast vozarina. Hardy kaže da je cijena najma tankera porasla gotovo parabolično, dok trgovci i rafinerije sve teže procjenjuju konačni trošak isporuke. Primjerice, sama vozarina trenutno može dodavati oko 12 USD/barel na trošak dopreme bliskoistočne nafte u Aziju, što dodatno povećava poslovni rizik.
Najveći pritisak osjeća europski rafinerijski sektor. Rafinerije teško dolaze do sirovine po prihvatljivoj cijeni, dok su prerađivačke marže u nekim rafinerijama postale negativne. Istodobno američke rafinerije, koje imaju lakši pristup domaćoj nafti, ostvaruju znatno više marže. Kpler je još u travnju zabilježio negativne europske rafinerijske marže jer je rast cijene sirove nafte bio brži od rasta cijena proizvoda. Posebno su bile pogođene jednostavnije rafinerije i one s velikim udjelom proizvodnje benzina.
Ako se takvi uvjeti nastave, europske rafinerije mogle bi smanjivati proizvodnju, što bi dodatno zaoštrilo opskrbu dizelom i drugim gorivima. Hardy upozorava da bi bez sadašnjeg protoka nafte kroz Hormuz cijena barela mogla dosegnuti čak 200 dolara.
Iako povećani izvoz s Bliskog istoka zasad ublažava pritisak na cijene sirove nafte, problem se seli niz lanac opskrbe – od dostupnosti nafte prema dostupnosti brodova i kapacitetu rafinerija.
