Tvrtka Purić je sve donedavno bila najpoznatija po proizvodima, rješenjima i uslugama u području automobilskih motora. Odakle uopće ideja za razvoj i proizvodnju rješenja za robotizaciju i automatizaciju u Hrvatskoj?
Kontinuirano smo radili na razvoju inovacija u proizvodnji i obnavljanju sklopova za ubrizgavanje dizela u automobilskoj branši u našim radionicama, s idejom da taj naš inovacijsko-proizvodni potencijal ponudimo na tržište i proširimo izvan automobilske branše. Među prvim takvim projektima bilo je i opremanje naše zgrade senzorikom još prije 10-ak godina, na način da je upravljanje sustavom klimatizacije i potrošnje energije omogućeno putem 'online' sučelja uz algoritme koji gase određene potrošače ako se potrošnja približi zakupljenom iznosu električne energije.
Smanjenje prodaje dizelskih vozila na europskom tržištu dodatno nas je poguralo da ubrzamo izlazak na tržište s novim proizvodima. Planirali smo 2018. godine izaći sa proizvodima u segmentu telemetrije, digitalizacije i općenito segmentima industrije 4.0, no imali smo sreće i uspjeli smo akvizirati tim stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom u izradi najkompleksnijih proizvodnih sustava, tako da sada s pravom možemo reći da naš tim ima preko 20 godina iskustva i da smo u mogućnosti izraditi i najkompleksnije proizvodne sustave i kompletne linije.
Prošle je godine na sajmu u Hannoveru vaš demonstracijski robot 'Đurđa' privukao veliku pozornost svjetskih medija. Jeste li sada prepoznatljiviji na domaćem i stranom tržištu?
Isprva se nismo se ni nadali da će 'Đurđa' biti toliko zanimljiva. Sama robotska ruka u našem labosu služi novim djelatnicima za učenje o programiranju pa je tako i ona nastala kao produkt mašte kolega koji se tek izašli iz školskih klupa. Robotska ruka 'Đurđa' igra poznatu igru 'Čovječe ne ljuti se', sama baca kocku, pomiče figure, prikazuje na pet ekrana različite informacije, statistiku po igraču, boji, kocki, a u pauzi igranja odvija gornji dio injektora, skenira ispravnost i dimenzije te ga ponovo montira na injektor. Instalacija je privukla je puno pozornosti i svrstana je u područje umjetne inteligencije, što zapravo i nije, premda tako izgleda. Dio koji je dijelom povezuje s umjetnom inteligencijom je računalni vid koji sam po sebi spada u područje slabe umjetne inteligencije, a ostalo su algoritmi i komunikacija između modula.
Osnovni cilj nam je u jednom sustavu pokazati veliki broj sastavnica industrije 4.0 kao promociju našeg asortimana usluga.
A, kada smo kod prepoznatljivosti, možemo reći da nam je zaista pomogla. I danas imamo puno poziva u Hrvatskoj i izvana da ju izložimo. No, moramo razočarati poklonike 'Đurđe' - nju smo ubacili trajno u labos, a zadaću daljnje prezentacije preuzet će nadograđena instalacija 'Mate'. 'Matu' opremamo za izlaganje u Hannoveru, na poznatom sajmu industrije 4.0 čije je održavanje sada pomaknuto na srpanj ove godine, dok ćemo ga u Hrvatskoj premijerno izložiti na konferenciji Hrvatska 4.0 u Zagrebu već početkom svibnja.
Trodimenzionalnim printerom izrađuje se ključni dio rješenja koje će se stručnoj javnosti premijerno prikazati 6. i 7. svibnja u Zagrebu, na Konferenciji Hrvatska 4.0
Koje su Vam najvažnije reference u Hrvatskoj i inozemstvu? O kakvim se sve projektima, pogonima, tvornicama i postrojenjima radi?
Reference stručnog tima su vrlo široke i popunile bi cijelu stranicu, no izdvojit ću reference koje smo uspjeli prikupiti u proteklih dvije godine kako tim radi u okviru tvrtke Purić. To su: Aquafil Croatia, Telegra, Končar D&ST, Carel Adriatic, Franck, Olimp, Narodne novine.
Trenutačno imamo popunjene kapacitete u Hrvatskoj, a od ostalih zemalja trenutačno radimo samo sa Slovenijom, no kako će nam se kapaciteti širiti, proizvodit ćemo linije za ostale zemlje.
Potrebe za našim sustavima postoje, no pošto trenutačno radimo u potpunosti prilagođene sustave prema zahtjevima kupca, važno nam je da razvoj i uhodavanje budu 'na dohvat ruke'.
Srednjoročni plan je izaći na tržišta Zapadne Europe s univerzalnim moduliranim proizvodima koji su trenutačno u razvoju kao što su moduli za RFID evidenciju rada, automatizirani sustavi za lakiranje, sušenje, 'bin picking' sustavi i sl.
Projekti koje smo unazad dvije godine radili su zamjena sustava upravljanja proizvodnim pogonom koristeći 'reverse' inženjering, izrada visokopreciznog sustava sklapanja elemenata za izradu tabli za označavanje uz korištenje računalnog vida, izrada nekoliko sustava za pakiranje proizvoda, sustav za automatizirano dodavanje materijala u štancu uz praćenje broja ispravnih komada, sustav za praćenje rada djelatnika i sl.
Kakva je uopće svijest u hrvatskim tvrtkama i društvu o potrebi digitalizacije, robotizacije i automatizacije? Koji je stupanj digitalne transformacije u Hrvatskoj i prepoznaju li se prednosti industrije 4.0?
Ovo je vrlo zanimljivo pitanje. U zadnjih godinu dvije svijest se ubrzano podiže.
Prvi razlog je u većini slučajeva nedostatak radne snage, što je mnogim tvrtkama ozbiljna prijetnja, čak do mjere da im prijeti zatvaranje, dok u automatiziranju I digitalizaciji vide rješenje.
Jedan od razloga su i zahtjevi principala (strateških kupaca) za najvišom kvalitetom, koju je moguće postići isključivo automatiziranom kontrolom. Automatizirana kontrola je postala i svojevrsni standard kod odabira izvođača, tako da zapravo alternative automatizaciji i digitalizaciji i nema.
Važan element je korištenje automatizacije i robotizacije radi dodatnog podizanja produktivnosti. No, tu još kaskamo, ali više nema poduzeća koja u potpunosti odbijaju barem neki vid ulaska u industriju 4.0. Poduzeća u Hrvatskoj danas možemo promatrati kao ona koja su se već vrlo dobro digitalizirala i ona koja to planiraju.
Što mislite, tko bi i koje korake trebao poduzeti kako bi se stanje poboljšalo?
Potrebno je educirati donositelje odluke o važnosti i pozitivnim stranama automatizacije i digitalizacije. Sa starijim kadrom je to malo teže, no treba se fokusirati se na mlađe naraštaje. Tako u ekonomske škole treba uvesti predmete vezane za industriju 4.0 kako bi se budući ekonomisti osvijestili koje su im mogućnosti, a u tehničke škole uvesti ekonomska znanja, kako bi inženjeri dobili širu sliku o funkcioniranju tržišta i uvjete pod kojima se njihovi proizvodi plasiraju.
Sam tehnički i inženjerski kadar u Hrvatskoj je vrlo dobar i sposoban je provesti automatiziranje i industriju 4.0. No, na žalost im je trenutačno atraktivnije zaposliti se u stranoj firmi i odseliti izvan Hrvatske radi boljih uvjeta.
Danas je na hrvatskom tržištu najveći problem gdje i kako pronaći kvalificiranu radnu snagu. Kako to rješavate, gdje pronalazite stručnjake?
Većina novih kolega je izašla iz školskih klupa, a daljnju konkretniju edukaciju, zahvaljujući bazi znanja koju posjeduju iskusni kolege, provodimo sami. Najbolje rezultate postižemo dok djelatnici uče kroz sudjelovanje u provedbi pojedinog projekta. Tu se znanja izbruse jer su stvarni zahtjevi u industrijama vrlo specifični i realni, dok se u školi uglavnom uči u laboratorijskim uvjetima.
Kakva je Vaša suradnja s akademskom zajednicom (visoka učilišta, instituti)? Što mislite, u kojem bi se smjeru trebalo odvijati povezivanje hrvatske znanosti i gospodarstva?
Prvenstveno surađujemo s fakultetima: Fakultetom elektrotehnike i računarstva, Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i to na konkretnim projektima.
Za istaknuti je i uspješnu suradnju s Srednjom tehničkom školom Ruđera Boškovića, čiji smo partner u raznim projektima, a prvi korak su oni napravili sa zahtjevom da im preporučimo koja se to znanja traže od učenika, kako bi prilagodili nastavni program.
Za povezivanje znanosti i gospodarstva postoje određeni modeli, ali mi se čini da se malo koriste. Jedan dobar primjer je financiranje suradnje s fakultetima korištenjem vaučera. Model koji se kod nas vrlo malo koristi je praktičan rad učenika i studenata za vrijeme škole i studija koji je potrebno intenzivirati.
Koje su danas Vaše najveće snage, a koje slabosti i gdje vidite prilike, a gdje prijetnje za Vašu djelatnost i poslovanje?
Snage su nam prije svega znanje i mogućnost izrade vrlo kompleksnih sustava bez ovisnosti o drugim pružateljima usluge, što nam omogućuje jamstvo kvalitete i pridržavanje dogovorenih rokova.
Slabosti su pak ograničeni kapaciteti za provedbu velikih projekata u udaljenim zemljama u kojima bi mogli postići i veću cijenu naših sustava.
Prilike su razvoj tržišta i podizanje svijesti o potrebi automatiziranih i digitaliziranih sustava. A, prijetnje općenito mogu biti pad gospodarstva, a i jačanje zlonamjernih programa, odnosno virusa, pogotovo zloupotrebom umjetne inteligencije, što je trenutačno tabu-tema koja se zaobilazi.
I za kraj, koji su Vam daljnji planovi razvoja i kako ćete to ostvariti?
Planovi su nam, osim dodatnog jačanja kapaciteta u sustavima po zahtjevu korisnika kakve danas radimo, izrada proizvoda kao što su sustavi za telemetriju, razne vrste senzorskih sklopova, modula za evidenciju rada, automatizirani sustavi za lakiranje, sušenje, 'bin picking' i slični sustavi koje ćemo plasirati globalno.
Nadamo se i podršci od europskih fondova koji bi nam mogli dati dodatan vjetar u leđa upravo u razvoju vlastitih proizvoda.
