Europsko tržište plina: sigurnost opskrbe više nije dovoljna

Europa ove zime ima dovoljno plina. Problem je njegova cijena.

Krajem listopada cijena najbližeg mjesečnog terminskog ugovora na TTF-u premašila je 100 EUR/MWh, višestruko premašivši razine zabilježene u veljači, prije početka krize na Bliskom istoku, što je ujedno i najviša cijena od prosinca 2022. godine. I to bez fizičke nestašice: plin je stizao, terminali su radili, a skladišta su se punila.

To je nova europska energetska stvarnost. Nakon krize 2022. godine Europa je diversificirala dobavne pravce, proširila kapacitete za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) i sustavno smanjila oslanjanje na ruski plin. Sustav je danas znatno otporniji na prekide pojedinačnih isporuka, ali je cijena plina sve više vezana uz globalnu ravnotežu ponude i potražnje, raspoloživost tereta LNG-ja, pomorske rute i geopolitiku.

Zato je korisno razlikovati dva pojma. Sigurnost opskrbe znači da sustav može osigurati potrebne količine energije. Cjenovna sigurnost znači da se te količine mogu osigurati po cijeni koju gospodarstvo može podnijeti bez narušavanja konkurentnosti. Europa je posljednjih godina snažno unaprijedila prvu, dok drugu i dalje u velikoj mjeri određuju globalni tržišni čimbenici.

Ukapljeni prirodni plin, geopolitika i nova ekonomika europskog plina

Najvažnija promjena na europskom tržištu nije samo smanjenje uvoza ruskog plina, nego prelazak na model u kojem LNG ima središnju ulogu. Prema podacima europske Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER), Europska unija je 2025. godine uvezla rekordnih 146 milijardi m³ LNG-ja. Sjedinjene Američke Države osigurale su 58% tog uvoza, što odgovara približno četvrtini ukupne potražnje EU-a za plinom, a tijekom zime 2025./2026. njihov je udio porastao na oko dvije trećine uvoza LNG-ja. Tako LNG više nije dopuna plinovodnoj dobavi, nego jedan od temelja europskog energetskog sustava.

Takva transformacija povećala je fleksibilnost dobave, ali je promijenila i prirodu europske izloženosti. Za razliku od plina koji pristiže plinovodima unaprijed određenim rutama, teret LNG-ja može se preusmjeriti na tržište koje nudi višu cijenu. To povećava učinkovitost međunarodne trgovine, ali znači i da Europa mora ostati dovoljno konkurentna kako bi privukla potrebne količine.

Kriza na Bliskom istoku, koja je izbila krajem veljače, pokazala je koliko je to tržište osjetljivo. Hormuškim tjesnacem prije sukoba prolazilo je gotovo 20% svjetske ponude LNG-ja, a u napadima u ožujku oštećena su dva katarska postrojenja za ukapljivanje ukupnog kapaciteta 12,8 milijuna t godišnje, čiji bi popravak, prema procjeni QatarEnergyja, mogao trajati 3 - 5 godina. Promet kroz tjesnac raste od privremenog sporazuma SAD-a i Irana sredinom lipnja, ali je i dalje znatno ispod razine prije sukoba, pa se Europa našla u izravnoj konkurenciji s azijskim kupcima za raspoložive terete.

Učinak na cijene bio je brz, ali kriza nije usporediva s onom iz 2022. godine. Razlika je u ponudi: između ožujka i lipnja proizvodnja LNG-ja izvan Perzijskog zaljeva porasla je za gotovo 18%, odnosno oko 27 mlrd. m³ i nadoknadila je oko 3/4 izgubljenih količina.

Mehanizam formiranja cijena dodatno objašnjava zašto se poremećaji tako brzo prenose na europsko gospodarstvo. Na europskom plinskom čvorištu TTF cijenu oblikuju ponuda i potražnja, ali važnu ulogu ima i trošak dodatnih količina potrebnih za uravnoteženje tržišta. Kada se Europa natječe za LNG s drugim regijama, cijena koju mora ponuditi za privlačenje dodatnog tereta utječe na šire tržišne uvjete. Poskupljenje se zato ne odnosi samo na plin izravno kupljen na spot-tržištu, nego se može preliti i na druge transakcije, ovisno o njihovim ugovornim formulama i načinu određivanja cijena.

Razlika europskog i američkog tržišta pokazuje koliko je geografska lokacija važna. U drugom ovogodišnjem tromjesečju cijena na TTF-u je u prosjeku iznosila gotovo 16 dolara po milijunu britanskih toplinskih jedinica (USD/MMBtu), dok je na američkom Henry Hubu, uz rekordnu domaću proizvodnju, pala za 7,5%, na 2,95 USD/MMBtu. Razlika odražava različite tržišne uvjete, troškove ukapljivanja i prijevoza i premiju koju Europa mora ponuditi kako bi privukla LNG u razdoblju ograničene ponude. Pristup globalnom tržištu povećava mogućnost zamjene dobavnih izvora, ali ne uklanja trošak te zamjene. Geopolitički rizik tako se izravno pretvara u ekonomski trošak. 

Visoka cijena plina nije samo posljedica ograničene ponude, nego i mehanizam kojim se tržište prilagođava njezinu manjku. Kada dodatni LNG postane skuplji, europski kupci moraju procijeniti isplati li im se platiti višu cijenu, smanjiti potrošnju, aktivirati alternativne energente ili preuzeti veći cjenovni rizik. Tržište pri tome može ostati fizički uravnoteženo, ali uz cijenu koja dijelu industrije smanjuje marže, narušava konkurentnost ili čini proizvodnju neisplativom. Upravo je zato odsutnost nestašice slab pokazatelj stvarne ekonomske otpornosti sustava.

Dodatnu dimenziju čini odnos Europe i SAD-a. Američki LNG omogućio je Europi brzu zamjenu dijela izgubljene ruske dobave i potvrdio se kao pouzdan, tržišno orijentiran izvor. Veća koncentracija uvoza kod jednog dobavljača ipak otvara pitanja dugoročne otpornosti, povezana s izvoznim kapacitetima, domaćom potražnjom u SAD-u i komercijalnim uvjetima.

Istodobno EU provodi postupno ukidanje uvoza ruskog plina. Prema Uredbi (EU) 2026/261, uvoz ruskog LNG-ja na temelju dugoročnih ugovora zabranjen je od 1. siječnja 2027., a plinovodnog plina od 30. rujna 2027., odnosno najkasnije od 1. studenoga 2027. godine. Ta politika ima jasnu geopolitičku i sigurnosnu logiku, ali zamjena izvora nosi i ekonomske posljedice. Transportni troškovi, konkurencija među kupcima, dostupnost tereta i ugovorni uvjeti utječu na konačnu cijenu koju plaćaju europski potrošači.

Skladišta i infrastruktura: između fizičke sigurnosti i tržišne cijene

Stanje europskih skladišta jedan je od najvažnijih pokazatelja pripremljenosti za zimu, ali ga treba promatrati zajedno s očekivanom potražnjom, mogućnostima uvoza i vremenskim uvjetima. Prema podacima Europske mreže operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG), skladišta EU-a su 1. travnja bila popunjena 28%, a 1. listopada 72%, u usporedbi s 83%, koliko je to bilo godinu ranije. Do druge polovice listopada popunjenost se približila 75%.

Europska energetska politika pri tome je pokazala potrebnu fleksibilnost. Prema revidiranim pravilima, cilj od 90% može se ostvariti bilo kada između 1. listopada i 1. prosinca, a Europska komisija potaknula je države članice da ciljeve punjenja prilagode na 80% kako bi se ublažio pritisak na cijene.

U listopadu je ENTSOG ocijenio da je europski sustav dovoljno fleksibilan za zadovoljavanje potražnje tijekom zime 2026./2027., uz kapacitet uplinjavanja LNG-ja od oko 145 mlrd. m³ u zimskoj sezoni. Dulje hladno razdoblje ili slabija dostupnost LNG-ja ipak bi mogli ubrzati povlačenje iz skladišta, a duboko pražnjenje zimi otežava punjenje sljedećeg ljeta. U scenariju ograničene dostupnosti LNG-ja ENTSOG procjenjuje da bi skladišta do kraja rujna sljedeće godine dosegnula tek oko 65%.

Skladišta imaju dvostruku funkciju. Prva je da omogućavaju da se plin nabavlja i pohranjuje prije razdoblja najveće potražnje. Druga je da pružaju operativnu rezervu kada se dobava i potrošnja privremeno ne podudaraju. Njihova vrijednost zato nije samo u količini plina koju sadržavaju, nego i u mogućnosti da se plin povlači u pravom trenutku i dovoljnom brzinom.
Ekonomska strana skladištenja jednako je važna. U uobičajenim okolnostima trgovci imaju poticaj kupovati plin tijekom ljeta ako očekuju da će ga zimi moći prodati po višoj cijeni. Razlika ljetne i zimske cijene mora biti dovoljno velika da pokrije trošak skladištenja, financiranja, gubitaka i drugih povezanih troškova. Ako se ta razlika suzi ili tržište ne nudi dovoljno privlačan odnos cijena, komercijalni poticaj za punjenje slabi.

Viši troškovi plina prelijevaju se i na cijene električne energije i na inflaciju. Za energetsku politiku i za poduzeća to znači da nije dovoljno osigurati fizičku dostupnost plina: jednako je važno upravljati troškom kojim se ta sigurnost postiže - diversificiranim ugovornim portfeljima, zaštitom od cjenovnog rizika na razdoblje dulje od jedne sezone, energetskom učinkovitošću i smanjenjem potrošnje ondje gdje je to ekonomski opravdano.

Hrvatska: snažna infrastrukturna osnova i prilika za regionalnu ulogu

Hrvatska se u novoj europskoj plinskoj arhitekturi nalazi u povoljnom položaju zahvaljujući terminalu za LNG na Krku, podzemnom skladištu Okoli i povezanosti s regionalnim transportnim sustavima. Nakon proširenja kapacitet terminala u Omišlju iznosi 6,1 mlrd. m³ godišnje, više nego dvostruko od ukupne domaće potrošnje, koja iznosi oko 2,8 mlrd. m³.

Terminal je od početka komercijalnog rada 2021. u transportni sustav isporučio više od 11,3 mlrd. m³ plina do početka 2026. godine i postao ključna sastavnica domaće i regionalne opskrbe. No, puno iskorištenje proširenog terminala povezano je s razvojem transportne mreže. Dovršetkom plinovoda Zlobin - Bosiljevo kapacitet transporta plina s Krka povećan je s 2,9 na 3,5 mlrd. m³ godišnje, a planirani plinovodi povećat će kapacitet prema Sloveniji s 0,88 na 1,5 mlrd. m³ i prema Mađarskoj s 1,7 na 3,5 mlrd. m³. Uz planiranu južnu interkonekciju s Bosnom i Hercegovinom, to otvara mogućnost da Hrvatska postane važno regionalno plinsko čvorište, s koristima od tranzita, korištenja transportnih kapaciteta i veće diversifikacije dobave u susjednim zemljama.

Drugi važan element sustava jest podzemno skladište Okoli, čiji kapacitet može pokriti gotovo petinu godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj. Njegovu će ulogu dodatno ojačati skladište Grubišno Polje, koje bi s radom trebalo započeti sljedeće godine kao fleksibilno skladište iz kojega se plin može utiskivati i povlačiti tijekom cijele godine. 

Infrastrukturna prednost pri tome ne znači da Hrvatska samostalno određuje cijenu plina. Terminal omogućava pristup globalnoj ponudi, ali ne uklanja konkurenciju za terete LNG-ja pa, kada cijene rastu na međunarodnim tržištima, trošak nabave raste i za hrvatske kupce, čak i kada fizička opskrba nije ugrožena. Dugoročna konkurentnost zato će ovisiti o tome koliko se uspješno infrastruktura pretvara u komercijalnu vrijednost: dostupnošću dobavnih pravaca, ugovornim uvjetima, transportnom povezanošću i učinkovitim skladištenjem.

Upravo na toj razini važnu ulogu imaju opskrbljivači koji povezuju veleprodajna energetska tržišta s potrebama gospodarstva. Među njima je i ENNA Next, tvrtka koja na hrvatskom tržištu poslovnim korisnicima osigurava opskrbu električnom energijom i prirodnim plinom. Njezina djelatnost odvija se u tržišnom okruženju u kojem volatilnost referentnih cijena, osobito na TTF-u, izravno utječe na troškove nabave plina i na izloženost tržišnom riziku. Za opskrbljivače pritom nije presudno samo osigurati potrebne količine plina, nego i uskladiti nabavne i prodajne pozicije, upravljati količinskim odstupanjima i ograničiti učinak naglih cjenovnih promjena na ugovorene uvjete isporuke. Takvo upravljanje posebno je važno u segmentu poslovnih korisnika, gdje trošak energenta može izravno utjecati na operativne troškove i konkurentnost poduzeća. U konačnici, vrijednost opskrbljivača ne očituje se samo u pouzdanosti isporuke, nego i u sposobnosti da tržišnu neizvjesnost pretvori u što predvidljivije uvjete opskrbe za svoje kupce.

Sigurnost se mjeri sposobnošću prilagodbe

Europsko tržište plina nakon 2022. godine nije se vratilo u prethodno stanje. Promijenila se struktura dobave, ojačala infrastruktura i povećala uloga LNG-ja. Istodobno se povećala izloženost globalnoj konkurenciji, geopolitičkim poremećajima i promjenama cijena na međunarodnim tržištima.

U tome se nalazi najveći izazov europske energetske politike. Tijekom tranzicije LNG će ostati ključan za opskrbu, ali dugoročna otpornost zahtijeva i smanjenje nepotrebne potrošnje, veću energetsku učinkovitost, razvoj obnovljivih izvora i fleksibilniji elektroenergetski sustav. Što je manja potreba za uvozom plina u trenucima globalnog poremećaja, to je manja izloženost cjenovnim šokovima.

Za Hrvatsku je cilj sličan, uz dodatnu mogućnost da terminalom za LNG, skladištem plina i regionalnim interkonekcijama ojača svoju ulogu u opskrbi susjednih tržišta. No, strateška vrijednost te infrastrukture mjerit će se ne samo količinama koje može prihvatiti ili transportirati, nego i njezinim doprinosom pouzdanijoj i konkurentnijoj opskrbi.

U novoj energetskoj stvarnosti uspjeh se zato neće mjeriti samo izgrađenim terminalima, popunjenošću skladišta ili brojem dobavljača. Mjerit će se sposobnošću da se energija osigura i u uvjetima poremećaja, uz prihvatljive troškove i bez trajnog narušavanja konkurentnosti gospodarstva. Za Europu, a time i za Hrvatsku, pravi je cilj izgraditi sustav u kojem dostupnost, pouzdanost i ekonomska održivost energije nisu suprotstavljeni ciljevi, nego međusobno povezani temelji dugoročne energetske sigurnosti.