Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju u hrvatsku su poljoprivredu usmjerene miljarde eura. Točnije, oko 3,8 milijardi eura samo u okviru trenutačnog Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike (2023. – 2027. godine). Ipak, fizički opseg poljoprivredne proizvodnje od 2020. do danas pao je za oko 15,5% (usjevi za oko 14,5%, stoka za oko 21%), a vrijednost poljoprivredne proizvodnje prošle je godine bila za oko 14% ispod razine iz 2013., prije pristupanja EU-u.
Rezultat toga je produbljivanje ovisnosti o uvozu.
Poljoprivredom uzrokovan deficit
Deficit u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima dosegao je rekordnih 2,4 mlrd. eura. Pri tome je čak 97% izvoznog viška koncentrirano u žitaricama i uljaricama - sirovinama, a ne u hrani s dodanom vrijednošću. Samo je na uvozu voća i povrća prošle godine (u vrijednosti 738 milijuna eura) više od tri puta premašen izvoz (u vrijednosti oko 230 mil. eura)!
Zašto poticaji ne daju dobre rezultate?
Produktivnost u poljoprivredi iznosi svega oko 30% prosjeka EU-a. Poljoprivredna gospodarstva su mala i fragmentirana: od oko 165 000 registriranih poljoprivrednih gospodarstava, njih je samo 15 – 20% tržišno orijentirano pa se potpore loše raspoređuju. Ako se tome doda starenje radne snage (38% poljoprivrednika starije je od 65 godina!), napuštena zemljišta, klimatski šokovi i, npr. afrička svinjska kuga, rezultat je takav kakav je.
Što i kako dalje?
Predloženo smanjenje poticaja za oko 20% od 2028. godine, prema ZPP-u, moglo bi produbiti taj pad - ili možda konačno prisiliti na preoblikovanje sustava, čime bi se poticaji vezali uz proizvodnju, okrupnjavanje zemljišta i lance prerade.
To je ujedno srž prehrambenog suvereniteta i središnja tema ovogodišnjeg Međunarodnog energetskog foruma INTERENEF koji se 13. listopada održava u hotelu 'Westin' u Zagrebu
U svakom slučaju, nužno je postaviti pitanje jesu li današnji modeli poticaja u poljoprivredi prikladni za svoju svrhu i kamo bi novac zapravo trebao ići?
