U Bolu na Braču nedavno su održani 17. Dani inženjera elektrotehnike. Na ovom najvećem okupljanju elektrotehničke struke u regiji sudjelovalo je 1.300 sudionika, a dotaknute su mnoge zanimljive teme poput baterijskih sustava i umjetne inteligencije ili pak tehnički izazovi distribucijskog sustava u uvjetima energetske tranzicije. Skup je pokazao važnost i nezamjenjivost ovih stručnjaka u društvu, pa smo na tu temu porazgovarali s Natkom Vučkovićem, predsjednikom Hrvatske komore inženjera elektrotehnike.
"Po svojoj osnovnoj definiciji Hrvatska komora inženjera elektrotehnike je samostalna i neovisna strukovna organizacija koja promiče elektrotehničku struku, zastupa i usklađuje zajedničke interese članova Komore pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu, čuva ugled, čast i prava svojih članova, za koje skrbi da savjesno i odgovorno obavljaju poslove elektrotehničke struke u području prostornog uređenja i graditeljstva, i pri tome štite javni interes i interese trećih osoba te unapređuju hrvatsku graditeljsku baštinu i vrsnoću izgrađenog prostora u skladu s posebnim propisima", kaže Vučković, ističući kako je država Komori dodijelila javne ovlasti uspostave i vođenja imenika ovlaštenih osoba, ureda, odobrenja i evidencija za rad stranim osobama, te organiziranja i provedbe stručnih usavršavanja i obavljanja stručnog nadzora nad radom svojih članova.
U Komoru se obvezno upisuju ovlašteni inženjeri koji obavljaju poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora, te po vlastitom izboru inženjeri gradilišta i voditelji radova. Kao jedna od trajnih temeljnih zadaća Hrvatske komore inženjera elektrotehnike kojom doprinosimo popularizaciji koncepta cjeloživotnog obrazovanja, je kontinuirano stručno usavršavanje koje besplatno osiguravamo članovima, a ono je danas osobito važno kako bi mogli pratiti ritam razvoja novih tehnologija.
Velika uloga baterijskih sustava
Jedna od takvih tehnologija su i baterijski sustavi pohrane energije koja, kako je istaknuto na već spomenutim Danima inženjera elektrotehnike, predstavlja sljedeći veliki korak za Hrvatsku. I Vučković ističe kako se, s obzirom na sve veći broj projekata obnovljivih izvora i na zatečeno stanje elektroenergetske mreže, nameće potreba za skladištenjem električne energije.
"Uloga baterijskih sustava je i puno veća kao i npr. povećanje iskoristivosti lokalne proizvodnje iz OIE, prebacivanje dijela potrošnje iz više u nižu tarifu, smanjenje priključne snage, uravnoteženje elektroenergetskog sustava, upravljanje zagušenjima, odgoda ulaganja u mrežnu infrastrukturu, povećanje pouzdanosti napajanja, regulacija napona i jalove snage u mreži, i drugo", kaže naš sugovornik i ističe kako se implementacija očekuje vrlo brzo, čemu doprinosi i pad cijena takvih sustava.
Međutim, posebno naglašava kako električna energija, kao roba s ekonomskog stajališta, ima specifičnosti koje veliki dio zainteresiranih subjekata ne može adekvatno sagledati. Stoga je, ističe, sada potrebna sinergija svih dionika kako bi se procesi energetske tranzicije, uključivo implementaciju baterijskih sustava odvijali na siguran i ispravan način.
Na skupu je spomenuto kako se mijenja paradigma tradicionalnog elektroenergetskog sustava korištena više od 100 godina. Naime, sustav koji je dimenzioniran na jedan način, doživljava nove postavke s dvosmjernim tokovima snage već od krajnjeg korisnika, što zahtijeva nove razine fleksibilnosti sustava za prilagodbu novim zahtjevima. Cijeli elektroenergetski, a osobito distribucijski sustav u tim uvjetima energetske tranzicije prolazi kroz svojevrsnu revoluciju s brojnim inženjerskim izazovima.
"Kada o tom govorimo, bitno je podsjetiti da je elektroenergetski sustav i dan danas jedan od najsloženijih sustava što ga je čovjek odnosno ljudska vrsta napravila. Izazovi leže u tome da je sustav sve kompleksniji jer se električna energija proizvodi na svim razinama i lokacijama u mreži i stoga ga je vrlo zahtjevno uravnotežiti i voditi. Tome pomažu nova rješenja i digitalne tehnologije, te stručnost kolega inženjera iz svih sustava Hrvatske elektroprivrede, pri čemu je u spomenutom kontekstu naglasak na distribucijskoj mreži. Najveći izazovi leže u usklađivanju brzine implementacije novih izvora i nužnih ulaganja u mrežu potrebnih za njihov prihvat", ističe predsjednik HKIE-a.
Umjetna inteligencija u energetici
Jedno od područja o kojem se u zadnje vrijeme puno govori je i umjetna inteligencija, koja se sve češće spominje i u kontekstu energetike. Ipak, naš sugovornik ovdje je oprezan te ističe kako je i Bill Gates, navodeći koja zanimanja umjetna inteligencija neće moći (barem tako brzo) zamijeniti, naveo upravo stručnjake za energetiku.
"Energetski sektor je u ovoj fazi previše složen da bi umjetna inteligencija mogla u potpunosti realno upravljati njime. Sektori proizvodnje električne energije, nuklearne energije i obnovljivih izvora zahtijevaju strategiju i previše stručnosti da bi industrija bila potpuno automatizirana. Inženjeri, istraživači i tehničari i dalje će biti potrebni za upravljanje infrastrukturom i razumijevanje izazova u industriji i inovacije", smatra Vučković te dodaje da je, povijesno gledano, tradicija elektrotehničke struke u našoj zemlji uvijek bila na zavidnoj razini, pa se u tom smislu može očekivati da stručnjaci u našim operatorima distribucijskog i prijenosnog sustava prate razvoj tehnologija i rješenja, te će biti spremni kada za to dođe vrijeme.
Budući da se često spominje kako su inženjeri elektrotehnike "spojnica između tehnologije i regulative" zanimalo nas je što oni misle o tome da li ih zakonodavci dovoljno uključuju u izradu propisa ili to ide sporo?
"Rekao bih da je ta uloga elektrotehničke struke danas napokon puno jasnija većini dionika. Moguće da prije nije bilo tako, ali danas nas zakonodavac uključuje u izradu propisa. Problem koji se može osjetiti je taj da zakonodavac gotovo i nema djelatnika naše struke koji bi na vrijeme prepoznali i osjetili potrebu da nas uključe u izrade propisa. Mi kao Komora smo npr. već više puta unatrag nekoliko godina predlagali osnivanje zasebnog Ministarstva energetike, što se danas pokazuje kao očiglednim. Svjedoci smo ogromne ekspanzije električne energije u procesima energetske tranzicije prema korištenju OIE-a, sveobuhvatne digitalne transformacije u gospodarskim i općenito životnim procesima. Svi elementi sustava obnovljivih izvora energije u energetskoj tranziciji, su u stalnoj promjeni što se tiče tehnološkog razvoja, ali također izravno i u velikoj mjeri utječu na okoliš, zdravlje i sigurnost ljudi, te građevine u dijelu zaštite od požara. Stoga mi želimo biti inicijatori i kreatori potrebnih optimiranja standarda sigurnosti, te biti ta navedena spojnica" – kaže prvi čovjek Komore.
Tako je Komora, primjerice, pokrenula inicijativu zajedno s kolegama s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Hrvatske udruge za zaštitu od požara (HUZOP), krenula u izradu smjernice za projektiranje, izvođenje i održavanje fotonaponskih elektrana s aspekta zaštite od požara.
Podizanje standarda kvalitete
Ključna uloga Komore, kako ističe Natko Vučković, promoviranje je i jasno prezentiranje specifičnosti, te osvješćivanje zahtjevnosti elektrotehničke struke osobito u smislu dodatnih novonastalih potreba proizašlih iz novih tehnologija, sigurnosti pri njihovom korištenju, uštedi energije i zaštiti od požara, pred državnim tijelima, kako bi zajedno osigurali zakonodavne okvire koji potiču gospodarski razvoj, ali pri tom prioritetno vodeći računa o sigurnosti i zaštiti korisnika i javnog interesa.
“Dodatan fokus koji Komora želi urediti mogao bi se svesti na uvođenje metoda kojima bi se postiglo uvođenje reda u poslove iz djelokruga nadležnosti članova. Nažalost, još uvijek je čest slučaj da se usluge iz domene elektrotehničke struke ‘mjere’ građevinskim mjerama u m1, m2, m3. Želimo jasnije odrediti metodologiju odnosno kriterije određivanja razine usluga. Stoga su naša nastojanja usmjerena na definiranje Pravilnika o standardu usluga, pri čemu je naglasak na sadržaju i vrsti usluga, a kojim bi se, nadamo se, posljedično proizveo i efekt jasnije tržišne valorizacije usluge. Teško je tržišno vrednovati vrijednost usluge bez jasnijih kriterija”, kaže naš sugovornik.
Komora također potiče i razvija suradnju s našim sveučilištima na definiranju standarda potrebnih kvalifikacija u području elektrotehnike, te time unaprjeđivanju studijskih programa na visokoškolskim ustanovama prateći suvremene trendove, kao i povezivanje fakulteta, studenata i poslodavaca, što također predstavlja bitnu aktivnost Komore.
“Dakle, ključne stvari na koje se Komora fokusira su trajna i stalna edukacija, stvaranje i podizanje standarda kvalitete usluge koji želimo urediti Pravilnikom, sudjelovanje u donošenju propisa koje bi radije nazvali partnerskim, a ne lobiranjem, snažnije povezivanje s visokoškolskim obrazovnim institucijama, kao i praćenje i uvođenje novih tehnologija pri radu poput, npr. BIM-a”, kaže Vučković.
Cijene usluga ne prate razinu odgovornosti
Jedno od aktualnih područja vezanih uz struku je i novi Zakon o gradnji i prostornom uređenju koji donosi propise koji povezuju elektrotehničku struku i graditeljstvo. Zanimalo nas je što to znači za inženjere elektrotehnike - više posla, više odgovornosti ili veći regulatorni teret?
"Opća pojava kod donošenja novih propisa je nametanje više odgovornosti na članove. Suvremeni razvoj tehnologije u području elektrotehničke struke, odnosno instalacija i opreme vjerojatno kao nikada do danas pružaju neslućene mogućnosti u načinu funkcioniranja i upotrebe odnosno korištenja objekata čija se gradnja uređuje navedenim zakonima. Danas praktično svaka građevina bez obzira na veličinu i namjenu, relativno lako postaje proizvodno postrojenje sa zahtjevnim trošilima (fotonaponska elektrana, električna vozila...). Ponekad, u pokušaju pojednostavljivanja i tzv. ubrzanja procesa gradnje, pristupa se banaliziranju potrebnih procesa pogotovo u elektrotehničkoj struci, čime se ugrožava sigurnost gradnje. Inženjerska dužnost je da to prepoznamo, i gradimo kako suvremene tako i sigurne građevine razmjerno njihovoj složenosti" – kaže Vučković.
Također ističe kako po samoj prirodi stvari inženjeri moraju biti odgovorni, ali danas je to ipak donekle ugroženo jer se daje prednost nekim drugim pristupima koji narušavaju inženjersku etiku, te dovode do degradacije kvalitete usluge. Inženjerska etika bi se, smatra on, morala izdignuti iznad osobne i zastupati profesionalne pristupe kao neupitne standarde.
"Razinu odgovornost bi morala pratiti i odgovarajuća tržišna pa i društvena pozicija. Nažalost cijene inženjerskih usluga apsolutno ne prate razinu odgovornosti koja se zakonima nameću, te je jako bitno da zakonodavni okvir stvori preduvjete da se ti odnosi realnije postave. U usporedbi s EU-om, stanje cijena inženjerskih usluga je poražavajuće", ističe.
Mladi sve više zainteresirani za energetiku
Na rečeno se nastavlja i kadrovska situacija i problematika nestašice stručnjaka u ovom području. HKIE danas ima više od 2680 članova, od čega je oko 2240 upisanih u Imenik ovlaštenih inženjera elektrotehnike i oko 1460 upisanih u Imenik inženjera gradilišta (pri tome je oko 1020 članova upisano u oba imenika).
"Kada bi se te brojke samo kvantitativno i suhoparno promatrale moglo bi se zaključiti da možda i ne postoji problem nestašice stručnjaka. Međutim, kada se realno sagledaju potrebe za stručnjacima u energetici, može se osjetiti problem nestašice koji nije samo naša specifičnost, već predstavlja i globalno stanje. Predugo je trajalo razdoblje velike zainteresiranosti za IT sektor nauštrb interesa za energetiku te danas imamo posljedice takve raspodjele. Stoga je jako važan transfer znanja među generacijama, jer je iskustvo iskusnijih stručnjaka od neprocjenjive važnosti za budućnost struke, ali isto tako možda kao nikad do sada trebamo uvažiti i povratni utjecaj pri čemu i stariji ili bolje rečeno iskusniji kolege danas mogu učiti od mlađih spremnijih na veću brzinu prihvaćanja tehnoloških inovacija", ističe naš sugovornik i naglašava da iako se elektrotehnička struka, kao i mnoge druge, suočava s odljevom mladih stručnjaka u inozemstvo, ugodno iznenađenje je gotovo jednoglasno od dekana fakulteta potvrđen trend povećane zainteresiranosti za energetiku, kao i jasan odgovor mladih ljudi i budućih stručnjaka kako svoju budućnost vide u Hrvatskoj.
Već navedeni procesi energetske tranzicije, dodaje, sigurno će obilježiti naredno razdoblje vjerojatno i puno više od pet godina. Kada se na to nadoda brzorastući rast primjene umjetne inteligencije u navedenim procesima, kao i potrebe za električnom energijom koju sama umjetna inteligencija zahtijeva, zasigurno će ti trendovi imati ogroman utjecaj u predstojećem razdoblju na ulogu inženjera elektrotehnike u Hrvatskoj.
"Komoru u budućnosti, uostalom kao i danas, vidim kao 'sigurnu luku' za inženjere elektrotehnike koji žele biti u tijeku s tehnološkim dostignućima i njihovoj primjeni, i koji žele odgovorno i savjesno sudjelovati u inženjerskim izazovima. Mladim ljudima želim poručiti da je inženjerska struka, a osobito elektrotehnička struka jedna od najdinamičnijih struka današnjice i zasigurno će to biti i u budućnosti. U tom smislu, inženjeri elektrotehnike nisu samo kreatori ovog tranzicijskog procesa, već i svojevrsni zaštitnici jer je sigurnost u provođenju svih dijelova procesa jedan od najvažnijih zadataka koji se stavljaju pred ove stručnjake. I tu ih, podsjećajući se na snažnu tradiciju elektrotehničke struke, vidim većim dijelom kao pokretače, odnosno one koji udaraju ritam promjena pa i na EU razinama", zaključuje Vučković.
Sigurnosni elaborati za škole i vrtiće
Na Danima inženjera elektrotehnike predloženo je uvođenje sigurnosnog elaborata za škole i vrtiće. To je svakako jedno od područja za koje smo svi zainteresirani, pa nas je zanimalo što bi takav elaborat trebao sadržavati i tko bi ga izradio - elektrotehničari, građevinari ili multidisciplinarni timovi?
“Prije nego što govorimo o sigurnosnom elaboratu, nužno je istaknuti da prosudbu ugroženosti treba imati svaki građevinski objekt i javni prostor u/na kojem borave ljudi. Prosudba ugroženosti treba biti sigurnosno-analitički dokument koji analizira rizike i opasnosti kojima su izloženi korisnici objekta, zaposlenici, imovina i sam prostor. Sigurnosni elaborat je dokument koji se izrađuje na temelju prosudbe ugroženosti i pretvara njene zaključke u konkretne tehničke, organizacijske mjere i strategije zaštite. Dok prosudba odgovara na pitanje ‘od čega i koliko smo ugroženi?’, sigurnosni elaborat odgovara na pitanje ‘kako ćemo se zaštititi?’ Prosudbu ugroženosti mogu izrađivati, stručnjaci za sigurnost, diplomirani inženjeri elektrotehnike koji su ujedno i ovlašteni zaštitari tehničari”, kaže Vučković.
Naglašava kako bi sigurnosni elaborat trebali izrađivati prvenstveno ovlašteni inženjeri elektrotehnike ujedno i licencirani od MUP-a za područje privatne zaštite. On se mora izrađivati u suradnji i konzultaciji s multidisciplinarnim timom, od stručnog tima škole ili vrtića, posebno s pedagozima i psiholozima, do konzultacija s ostalim stručnjacima zaštite od požara, zaštite na radu, civilnom zaštitom, građevinskim i arhitektonskim stručnjacima po pitanju uređenja prostora, evakuacijskih puteva i ostalim arhitektonskim mogućnostima smanjenja rizika.
“Sigurnosni elaborat obuhvaćao bi definiranje tehničkih rješenja integralne tehničke zaštite, kao što su videonadzor, kontrola pristupa, protuprovalni alarmi, protuprepadni sustavi, sustavi dojave požara i uzbunjivanja, sigurnosna rasvjeta za evakuaciju, sustavi odimljavanja, razglas i ostali sustavi tehničke zaštite. Uz to, elaborat bi uključivao razvoj programa i strategija za rješavanje bihevioralnih rizika i upravljanje sigurnosnim incidentima, kao i izradu politika, planova i procedura potrebnih za svakodnevno funkcioniranje ustanove i postupanje u kriznim situacijama”, kaže predsjednik HKIE-a i zaključuje:
“Sigurnosni elaborat trebao bi biti koordinacijski dokument integralnog sustava sigurnosti unutar multidisciplinarnog tima vrtića ili škole. Njegovu provedbu i ažurnost trebalo bi nadzirati nadležna tijela – prvenstveno Ministarstvo unutarnjih poslova, komore inženjera te inspektorat ili privatni auditori sigurnosti – kako bi se osigurala stručnost, zakonitost i dosljedna primjena sigurnosnih mjera u praksi.”
