Dobar primjer za današnje stanje u Njemačkoj predstavlja kemijska industrija. Donedavno je bila simbol njemačke industrije i razvoja jer je osiguravala ne samo visoke prihode, već i snažan razvoj ostalih industrijskih grana. Iako su veleprodajne cijene električne energije u Njemačkoj danas pale s rekordnih visina nastalih tijekom energetske krize 2022. godine, kemijska industrija i dalje je ostala u neizvjesnoj situaciji. Pogođena je padom potražnje, nepovoljnim trgovinskim kretanjima i kumulativnim troškovima za energiju, što je četiri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu i njemačkog gubitka jeftinog ruskog goriva i dalje stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na globalne konkurente.
Gospodarski pad
Njemačko gospodarstvo smanjilo se u 2024. za 0,2% i to nakon prethodnog pada za 0,3% godinu dana ranije, što je bio prvi uzastopni godišnji pad od početka tisućljeća. Savezna vlada je u kolovozu prošle godine priznala da je gospodarstvo u strukturnoj krizi, a da njemački gospodarski pad postaje dramatičan nakon godina stagnacije bruto domaćeg proizvoda i neuspjelih pokušaja preokretanja situacije, upozorio je prošle jeseni Institut IFO. Njegova studija pokazuje da je njemački gospodarski učinak stagnirao od 2018. godine. Istovremeno, državna potrošnja na mirovine, škole i infrastrukturu porasla je od 2015. za 25%, dok su ulaganja tvrtki u strojeve i tvornice pala ispod razine koja je bila te godine. Prema Institutu IFO, Njemačka je na rubu kronične ekonomske slabosti, stagnacije i strukturne neučinkovitosti.
Stručnjaci tog instituta upozoravaju da manje privatnih ulaganja znači manji rast, manje poreznih prihoda i time manje novca za državne usluge u srednjem roku. Taj gospodarski pad već osjećaju mnogi Nijemci kao pad životnog standarda. Štoviše, prema istoj analizi, bez brzih reformi zemlja će se suočiti s 25-godišnjim ekonomskim padom. Saveznu vladu poziva se na smanjenje birokracije za mala i srednja poduzeća ukidanjem pravila o dokumentaciji o emisijama ugljikovog dioksida, lancima opskrbe i minimalnim plaćama jer sve to stvara troškove bez vrijednosti. Njihovo uklanjanje, tvrdi se u analizi, moglo bi stvoriti do 146 milijardi eura dodatnih ekonomskih dobitaka svake godine.
Industrijski sektor sada se nada da će Savezna vlada na čelu s kancelarom Friedrichom Merzom provesti reforme koje će osvježiti najveće europsko gospodarstvo i treće najveće na svijetu, ako se gleda nominalni BDP. Međutim, vlada u Berlinu suočava se s problemima preraspodjele tereta i u utrci je s vremenom.
Problemi kemijske industrije
Njemačka kemijska industrija od početka stoljeća doživljava sada već trajne ekonomske i operativne pritiske. Na primjer, prema podacima lobija kemijske industrije VCI, stopa iskorištenosti njemačkih kemijskih postrojenja pala je u drugom tromjesečju prošle godine na manje od 72%, što je najniža razina od 1991. To je za oko 10 postotnih bodova manje od razine potrebne za održavanje profitabilnosti. Taj prag ta važna industrijska grana nije uspjela prijeći od 2022. godine. Zato su proizvođači kao što su Bayer, Ineos, BP, Venator, Evonic, Lanxess, BASF i Dow zbog problema u protekloj godini najavili planove za zatvaranje pogona i smanjenje broja radnih mjesta diljem Njemačke.
To je važno za industriju jer međuovisna priroda kemijske proizvodnje znači da gubitak nekih nekonkurentnih procesa usred lanca opskrbe može značiti katastrofu i za druge proizvođače. Ilustrativan primjer za te probleme u kojima se nalazi kemijska industrija je klor. To je reaktivni kemijski element koji se koristi u širokom rasponu proizvodnih procesa: za plastiku, papir, celulozu i za pročišćavanje vode. Na neki način, klor je simbol energetski intenzivne proizvodnje u kemijskoj industriji. Unatoč visokim troškovima električne energije povezanih s proizvodnjom klora i zapravo neisplativom proizvodnjom, on je neophodan za integrirane procese u kemijskoj industriji, budući da mnogi završni proizvodi i koraci proizvodnje izravno ovise o njemu.
Visoke cijene električne energije
Njemačke terminske cijene električne energije na prvi pogled sugeriraju nadolazeće olakšanje za industriju. Referentna vrijednost cijene električne energije u Njemačkoj prošle je godine u terminskim ugovorima za isporuku u ovoj, 2026. godini u prosjeku iznosila nešto manje od 90 EUR/(MW h). Gledano negativno, to je i dalje otprilike dvostruko više od cijene u godinama koje su prethodile ruskoj invaziji na Ukrajinu. Gledano pozitivno, to je samo 1/3 cijene iz krizne 2022. godine, kada su cijene bile rekordno visoke. Energetsko tržište za godine koje slijede nakon 2026. očekuje i još niže cijene koje bi prema prognozama pale na oko 70 EUR/(MW h) do 2030.
Međutim, stvari nisu jednostavne. Financijska tržišta koriste pojam ‘backwardation’ kako bi opisale situaciju kada je trenutačna cijena robe na tržištu (‘spot’) viša od njezine cijene za buduću isporuku (‘futures’). To ukazuje na veliku trenutačnu potražnju za robom, često zbog straha od nestašice u budućnosti. To ujedno pokazuje da se u bliskoj budućnosti očekuje olakšanje situacije smanjivanjem potražnje ili povećanjem ponude robe. Ta je situacija suprotna ‘contangu’, gdje cijene rastu i dalje u budućnosti.
S tim povezano padanje njemačkih cijena električne energije nije potpuno atipično, smatraju analitičari iz energetske tvrtke Uniper. Prema njima, ranije se uobičajeno očekivao rast cijena energije u budućnosti. Prije nekih 20 godina to je mnogo češće bila situacija na tržištu. Trenutačni tržišni razvoj uglavnom odražava sadašnju makroekonomsku situaciju, posebice industrijsku potražnju, zaključuju analitičari.
Projicirana krivulja nižih cijena energije u idućim godinama odražava očekivanje da će u sljedećih pet godina biti obilja prirodnog plina i energije iz obnovljivih izvora. Novi projekti izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Sjedinjenim Američkim Državama i Kataru vjerojatno će sniziti troškove goriva za elektrane koje se koriste za zadovoljavanje skokova potražnje. Stručnjaci Unipera očekuju da će ponuda LNG-ja porasti za oko 50% do 2030. godine. Takva dinamika razvoja ponude oblikuje tržišna očekivanja, pri čemu tržište pretpostavlja da će slabija potražnja u budućnosti biti u potpunosti apsorbirana dodatnom ponudom.
Obnovljivi izvori u prvom planu
U međuvremenu, Njemačka je postavila cilj zadovoljiti 80% potražnje za električnom energijom iz obnovljivih izvora do 2030. godine. Kako je do kraja 2024. godine iz njih zadovoljavala oko 54% potreba, taj će cilj zahtijevati dodavanje velikih količina energije od vjetra i Sunca. Koliko to novih energetskih kapaciteta zahtijeva, pokazuje podatak da je Njemačka do 2030. godine ciljala na 215 GW iz sunčanih elektrana i 115 GW iz kopnenih vjetroelektrana. Ta nova snaga od Sunca i vjetra ukupno je otprilike dvostruko veća od sadašnje instalirane snage.
Postoje optimistični pogledi na blisku njemačku energetsku budućnost. Studija istraživača tvrtke Aurora Energy Research, koja je početkom 2025. godine izrađena za Agora Energiewende, njemačku skupinu za zagovaranje klimatskih akcija, zaključuje da bi ambiciozno uvođenje obnovljivih izvora i baterijske pohrane energije u sljedećih pet godina moglo sniziti cijene električne energije u Njemačkoj za oko 20 EUR/(MW h) u odnosu na scenarij u kojem tempo rasta stagnira.
Druga organizacija, Ember, ističe da je usporedila tržišta električne energije u Španjolskoj i zemljama sjeverne Europe. Pri tome se pokazuje kako je Španjolska uspjela učinkovitije prekinuti vezu cijena plina i električne energije od drugih europskih zemalja koje imaju veliki broj plinskih termoelektrana. To je uspjela brzim rastom primjene energije iz vjetra i Sunca. Prema Emberovoj analizi, Španjolska je od 2019. godine prešla s nekih od najviših veleprodajnih cijena električne energije u Europi na neke od najnižih. To je postignula smanjenjem udjela sati u kojima plinske termoelektrane određuju cijene električne energije sa 74 na 19%. Njemačka je u istom razdoblju smanjila udio za četiri postotna boda, na 31%, a njezina referentna cijena električne energije i dalje je za oko 50% viša od španjolske. Stoga Emberovi stručnjaci poručuju da španjolski slučaj pokazuje da je širenje primjene obnovljivih izvora u kombinaciji s čistom fleksibilnošću način za stabilizaciju cijena i njihovo dugoročno snižavanje.
Cijene i troškovi
Međutim, ono što u Njemačkoj zabrinjava i energetiku i cijelu industriju je što su zapravo cijene i troškovi dvije različite stvari. Analitičari upozoravaju da su naknade za mrežu već sada velik problem koji će u budućnosti postati još veći. Oni navode kako se ne može potpuno promijeniti elektroenergetski sustav, tj. promijeniti strukturu proizvodnje, a ostaviti nepromijenjenom logiku kako se širi mreža, kako se raspoređuju troškovi i koji sustavi poticaja postoje. Naime, njemačko usmjerenje na Sunčevu i energiju vjetra radi dekarbonizacije EES-a nalik je u većoj ili manjoj mjeri drugim sličnim slučajevima diljem Europe. To se odnosi na razmjerno niske troškove izgradnje takvih postrojenja i opću dostupnost vjetra i Sunčeve svjetlosti. No, takva rješenja podrazumijevaju veliko preoblikovanje elektroenergetske mreže.
Većina goleme njemačke flote vjetroelektrana nalazi se na sjeveru, dok je njezina teška industrija velikim dijelom smještena na jugu zemlje. Krovne sunčane elektrane također mogu pretvoriti skupine kućanstava u proizvođače, što zahtijeva prilagodbe mreže. Izvješće njemačkih revizora iz 2023. pokazalo je da je izgradnja nove mreže u zemlji sa 6000 km vodova trajala sedam godina i da je kasnila s rokovima. Nadalje, samo mrežarine već čine više od 1/4 računa za električnu energiju većine potrošača, objavila je elektroenergetska tvrtka EnBW. Kumulativni trošak poreza na njemačku električnu energiju, koji se koristi za plaćanje cijelog sustava, čini je posebno skupom u odnosu na druge industrijske konkurente diljem svijeta, navode analitičari. Pri tome stručnjaci EnBW-a podsjećaju da su njemački troškovi za električnu energiju za oko 3 - 5 puta viši nego u Kini. Stoga pozivaju na žurne strukturne reforme jer se, kako ističu, tržišna konkurentnost ne može steći subvencijama.
Za njemačko gospodarstvo, koje stagnira od 2022. i čak bilježi manji pad u 2023. i 2024., Institut IFO i Međunarodni monetarni fond (MMF) očekuju nastavak stagnacije jer su za prošli godini očekivali rast od svega 0,2%. Uzrok tome nisu samo visoki troškovi za energiju, poručuju stručnjaci Aurora Energy Researcha. Oni ukazuju na krizu uvođenja novih tehnologija i neshvaćanja preferencija potrošača u njemačkoj automobilskoj industriji, koja je usko povezana s drugim industrijskim granama zbog značajne potražnje za njihovom robom. Tvrde da je to pokretač manje potražnje za energijom u Njemačkoj, ali ona zapravo nije uzrokovana visokim cijenama energije zadnjih godina, već dubljim razlozima. Stoga je i nova Savezna vlada naznačila da bi mogla usporiti tempo uvođenja ‘čiste’ energije, s obzirom na revidirane procjene buduće potražnje za energijom. Računa se da bi ona mogla biti za 20% manja od prethodne pretpostavke od 750 TW h u 2030. godini.
Ipak, s obzirom na to da tempo elektrifikacije u Njemačkoj zaostaje za prosjekom Europske unije za oko 23% i za čak 34% za nordijskim zemljama koje su predvodnice elektrifikacije, neki analitičari vide još mnogo prostora za porast njemačke potražnje za energijom u srednjem roku. Smatraju da će predložene vladine mjere potpora industriji vjerojatno imati značajniji utjecaj na njezinu ekonomsku konkurentnost u nadolazećim godinama nego realne promjene koje se vide u tržišnim temeljima. Tome bi pomoglo i ako bi se Njemačka s EU-om uspjela dogovoriti o jamstvu cijene industrijske energije koje bi moglo stupiti na snagu od 2027. godine. Europska komisija utvrdila je da se zbog kriterija državne potpore ta cijena ne može postaviti na niže od 50 EUR/(MW h).
Reforme, reforme...
Ipak, to su i dalje privremene mjere te su potrebne prave i brze strukturne reforme, upozoravaju analitičari. S obzirom na to da američka tarifna politika u konačnici preusmjerava golemi kineski industrijski izvoz dalje od SAD-a i prema Europi ili tradicionalnim europskim kupcima, čini se da vrijeme nije na strani njemačke industrije. Ali, kako poručuju gospodarstvenici iz kemijske industrije, iako ti međunarodni trgovinski uvjeti postaju teži, ono što zaista koči oporavak njemačke kemijske industrije je to što mnogi njezini kupci zaustavljaju ulaganja u nove projekte. I to ne zbog geopolitičke nesigurnosti, već jednostavno zato što ne mogu izračunati svoje troškove za energiju.
Pad cijena električne energije u Njemačkoj za gospodarstvenike nije isključivo znak olakšanja. Za njih je to ambivalentan signal. Iako uvijek ostaje nada za stabilizaciju cijena, taj trend otkriva i bolnu stvarnost da je dio očekivanog sniženja cijena jednostavno posljedica slabije potražnje. Drugim riječima, upozoravaju gospodarstvenici, u tim brojkama se praktički može vidjeti deindustrijalizacija Njemačke!
