Greenpeace je prošli tjedan objavio novi energetski izvještaj Energy (R)evolution, u kojem navodi zanimljive ekonomske projekcije prema kojima je energetska tranzicija prema 100% obnovljivoj proizvodnji energije do 2050. moguća, ostvariva i – isplativija nego nastavak upotrebe fosilnih goriva. I ne samo to, Greenpeaceovi energetski analitičari izračunali su da bi potrebne investicije za taj cilj bile u cijelosti pokrivene iz budućih ušteda na trošku goriva. Za ostvarenje tog progresivnog cilja čovječanstvu bi trebalo trilijun USD investicija godišnje, dok bi se na gorivu uštedjelo 1,07 trilijuna USD u istom periodu, ne uzevši u obzir koristi za ljudsko zdravlje i izbjegnute štete uslijed globalnog zagrijavanja. Izvještaj navodi da bi energetska tranzicija u elektroenergetskom sektoru, transportu i toplinarstvu kreirala 20 milijuna radnih mjesta u narednih 15 godina, te da bi, za razliku od ugljena, osigurala pristup energiji trećini globalnog stanovništva koja ga danas nema.
Greenpeace se u svojim scenarijima oslanja na pametnu upotrebu energije i energetsku učinkovitost, a u proizvodnji za njih u obzir dolaze samo obnovljivci, ne i nuklearke. Prema njihovim scenarijima potražnja za energijom će rasti a treba rasti i proizvodnja električne energije ali ukupan trošak proizvodnje bi, uz masovnost primjene i dijelom besplatno gorivo, trebao bi biti manji. Autori zaključuju da je proizvodnja energije iz OIE, poglavito vjetra i Sunca troškovno kompetitivna proizvodnji iz ugljena, te će u narednoj dekadi u smislu broja zaposlenih i generirane energije preuzeti primat nad industrijom ugljena. Naravno, da bi se taj superambiciozan cilj ostvario s akcijom bi trebalo početi odmah. Mnogi će pomisliti:„ ti zeleni trabunjaju gluposti“, no treba uzeti u obzir da je riječ o svojevrsnom programatskom dokumentu iza kojeg ipak stoje ozbiljne analize. Konvencionalni stručnjaci na zapadu respektiraju njihove proračune jer su im se prognoze u energetskom sektoru pokazale vrlo relevantne. Primjerice, upravo su projekcije Greenpeacea o globalnom tempu razvoja obnovljivaca pokazale točnije od onih koje su davali Međunarodna agencija za energiju (IEA), velike banke, pa čak i interesna udruženja obnovljivaca. 2010. godine u istoimenom izvještaju zeleni su za pet godina unaprijed najbolje procijenili globalni razvoj vjetroenergije. Zato Greenpeceov najnoviji izvještaj itekako treba razmotriti, bar kao zanimljivo polazište za diskusiju i razmišljanje.
Prošla godina bila je najtoplija otkada postoje mjerenja, s tendencijom da 2016. i 2017. budu još toplije. Ekstremne vremenske prilike postaju pravilo pa su politika, ekonomija i energetski sektor prisiljeni na prilagodbe politika i ponašanja, a energetski sektor bit će jedan od ključnih za kontrolu emisija. U našim medijima slabo dopiru vijesti iz energetskog sektora povezane s pripremama za UN-ovu klimatsku konferenciju u prosincu u Parizu. Na njoj bi trebao biti postignut dogovor gotovo 200 zemalja svijeta kako bi se porast globalne temperature zadržao unutar donekle prihvatljivog povećanja od 2 Celzija. SAD se gura s progresivnim stavovima, a i Kina se konačno pomakla s mjesta. Usprkos lobiranju pojedinih članica unije u korist fosilnih izvora, zajednički stav Europske unije u Parizu bit će da su nužni ambiciozni i obvezujući klimatski ciljevi, pri čemu će se razina emisija ugljičnog dioksida smanjivati svakih pet godina, bez obzira što bude dogovoreno na globalnoj razini. Dakle, unija se polako okreće od fosilnih izvora.
Zemlje G7 složile su se da do 2100. potpuno prestanu koristiti fosilne izvore, a sve bi zemlje svoje emisije do tog roka trebale svesti na nulu u odnosu na baznu godinu ili niže. Zeleni kažu, vrlo neambiciozan cilj… Ipak, globalno usmjeravanja prema OIE sve je uočljivije, kao i sve veći pritisak na subvencije koje dobivaju fosilni izvori. O subvencijama kao prije, ne govore „sumnjivi zeleni smutljivci“ već podatke u lice bacaju Međunarodni monetarni fond (MMF) i OECD. Kompanije koje su na neki način povezane s fosilnim gorivima dobivaju subvencije na razini 5,3 bilijuna dolara godišnje, što je razina 6,5% svjetskog BDP-a, pokazala je analiza MMF-a. Fond je zaključio da je otkriće o subvencijama "šokantno", a suma pokazuje stvarni trošak fosilnih goriva, jer proizlazi da su subvencije veće od ukupnih globalnih državnih troškova na zdravstvo. MMF je naglasio da bi ukidanje subvencija za fosilna goriva smanjilo globalne emisije za 20%, za što se založio i OECD. Kao posljedica ukidanja subvencija za fosilna goriva nestala bi potreba za poticanjem obnovljivaca (sa tek 120 milijardi USD godišnje) , jer bi u tom slučaju cijene fosilnih goriva zaista precizno reflektirale njihovu vrijednost. O svemu tome počelo se konačno javno govoriti, što je pokazatelj da će ubrzo biti značajnih promjena. Je li „5 do 12“ ili „12 i 5“, teško je reći. Isplati li se biti 100% obnovljiv do 2050?! Sjetite se, temu klimatskih promjena prije dvadesetak godina načeli su upravo „uvrnuti zeleni“, isti oni kojima i danas baš ne vjerujemo…
