Jeste li se već uključili u javnu raspravu o eko-studiji za gradnju 2000 MW snažne nuklearne elektrane koja će se graditi u Mađarskoj? Aaaa, niste ni znali da je javna rasprava u tijeku... Što? Niste znali ni za elektranu? Ništa zato, hrvatska javnost nema blage veze o tom projektu, o njemu ne pišu naši mediji pa tako nisu izvijestili da je sada trenutak da pitate ili nešto tražite ako vas išta brine vezano za taj projekt. Pritom ne mislim da bi nekoga u Hrvatskoj nešto trebalo posebno brinuti. Bit će ugrađena vrhunska Rosatomova tehnologija, ali ipak, elektrana je smještena 75 kilometara zračne linije od naše granice. Ono što moram ovdje primijetiti je: a) kako nama susjedna država vodi vrlo zanimljivu energetsku politiku i b) kako naši zeleni, poslovično zaposleni kada je riječ o domaćim energetskim projektima, ignoriraju glavninu potencijalno škakljivih projekata u našem okruženju. Za početak valja reći da Mađari vode energetsku politiku Hrvatske podređujući Inu svojim interesima već više od desetljeća, što ima nemjerljive implikacije na hrvatsko gospodarstvo. To ovdje nikoga uistinu ne zanima, a ponajmanje političare koji donose odluke. Mađarska štiti Hernadija i MOL jednakom strašću s kojom je sagradila ogradu protiv izbjeglica. Orban je iz Mađarske otjerao E.On i smanjio cijene energije za 20% do 30%, a prijateljuje i s Putinom, ne obazirući se na to što to iritira SAD. I zato, Mađarska dobiva jako povoljan plin, skoro kao Bjelorusija, a Rosatom će graditi mega-nuklearku. Iako to itekako košta, Mađarska će nuklearkom dobiti obilje čiste struje, kojom će na niskougljičan način pogoniti svoje gospodarstvo narednih pedesetak godina. Kada ga se provocira, Orban kaže da provodi promađarsku politiku, a iako ima jako ozbiljnih mana, njegova stranka jako dobro kotira kod birača. Koliko god ih neke stvari nervirale (nedemokratičnost, korupcija, nepotizam itd), birači cijene i nagrađuju postojanje strategije za budućnost. Za hrvatsku energetiku to se nikako ne može reći. Ovo čemu svjedočimo je odgovor na pravila koja poput stihije dolaze iz Bruxellesa i s kojima ne znamo što da počnemo ni kako da na njih odgovorimo - kako iz toga stvoriti politiku i štititi nacionalne interese, to već ne znamo.
Orbana nije spriječilo protivljenje zelenih nuklearci pa niti propitivanje financijskog zajma iz kojeg će graditi nuklearku. Ušutkao je medije, uveo diktaturu i problema je odmah puno manje, a energetski projekti se realiziraju. Mi živimo u demokratičnijoj zemlji i iz proračuna izdvajamo puno za nevladin sektor. Zeleni imaju svoju svrhu i koliko god ih neki ne vole, treba im priznati da su uglavnom dobar korektivni faktor. To što politika često koristi zelene kao alibi za svoje nečinjenje i/ili nedostatak strategije i političke odgovornosti, nije problem zelenih, nego politike! To, na žalost, mnogi ne razumiju i nemilice mlate po zelenima i kada treba i kada ne treba. Zeleni imaju putra na glavi, a slučaj s NE Paks je upravo dobra prilika da ih se propita... Onečišćenje ne poznaje granice to znaju i vrapci na grani. Zeleni su se pjenili oko TE Plomin C, rogoborili su protiv odlagališta radioaktivnog otpada, smetala su im istraživanja ugljikovodika na Jadranu, grozila ih je Družba Adria. A, šutjeli su oko gradnje TE Stanari na ugljen, velikog zagađivača 50-ak km od hrvatske granice. I sada šute na temu mađarske nuklearke. Sjetimo se samo kako su naši zeleni agitirali s ekološkim organizacijama susjednih država oko projekta istraživanja na Jadranu, sjetimo se kako su napadali financijere Marubenija na projektu TE Plomin C... To su samo svježi primjeri, ima toga još. Jel sve u redu sa zelenima - je li to nedostatak ljudskih kapaciteta da zaista vode sve kampanje (za ono što vjeruju da je u interesu hrvatskih građana) ili su to neki drugi razlozi?
Još je veći problem nezainteresiranost države. Prije 12 godina došlo je do ozbiljnog kvara u NE Paks, a radioaktivni plin je ispušten u atmosferu kroz pukotinu u ovojnici. Na udaljenosti od tisuću kilometara od granice nalazi se 40 nuklearki. Taj "obnovljivi" izvor energije respektabilan je odgovor na klimatske promjene ali sa sobom nosi značajan rizik o kojem treba razgovarati. Ako se razgovara o NE Krško, zašto ne i o NE Paks? U slučaju TE Stanari Republika Srpska uopće nije konzultirala Hrvatsku, koja se ima pravo očitovati o projektu slijedom prekograničnog utjecaja na okoliš. Štoviše, Zmajlovićevo ministarstvo nije uopće tražilo podatke, dok ih zeleni nisu 'cimnuli'. Mađarska je poštivala zakon i obratila se Hrvatskoj objavivši svoju eko-studiju. Dakle, još je gore kada država ne štiti svoje interese i ne postavlja pitanja, ne zahtijeva odgovore. Država nisu samo ekološke udruge, već svi mi.
