"Volkswagen skandal" je bio uzaludan, zaključili su liberali i zeleni ovoga tjedna. Naime, Europska komisija neočekivano blagonaklono je izašla u susret automobilskoj industriji, koja već mjesec dana guta knedle gledajući kako se VW snalazi u krizi koja bi se mogla preliti na sve dizelaša. Post festum neobičnog skandala, uvezenog iz Sjedinjenih Američkih Država, sasvim je razvodnjen - očekivalo se da će EU već od iduće godine uvesti testiranja novih dizelskih motora u realnim uvjetima, na cesti. Nagađalo se i da će unija postrožiti standarde emisija problematičnih dušikovih oksida iz prometa, koji uzrokuju 400.000 preranih smrti godišnje i milijarde zdravstvenih troškova. S obzirom na to da se sve to krije godinama, očekivalo se da će politika priznati poraz i zašarafiti industriju da postane inovativnija i počne ulagati u čistije tehnologije. Ali, Europska komisija je odlučila kako se radi kad je u pitanju 'ozbiljna lova'- pragmatičnije, ciničnije. Dvadeset i osam zemalja članica odlučilo je da će testiranje u realnim uvjetima za nova vozila započeti u rujnu 2017., a dizelašima se dozvoljava ispuštanje više nego dvostruke sadašnje dozvoljene doze dušikovih oksida do 2020. Nakon toga, industriji će biti dozvoljeno prekoračivati dozvoljene limite za 50% do daljnjega, a to se odnosi na nove modele automobila. Providni kompromis na štetu zdravlja, u korist industrije.
Samo je Nizozemska glasala protiv takve odluke za koju su snažno lobirale Njemačka, Francuska, Španjolska i istočnoueropske zemlje. Sa svime se složila i Hrvatska, koja se i inače uvijek sa svime slaže, a sudeći po priopćenju Vlade, ovo je predstavljeno kao veliki uspjeh. Kada bi Hrvatska imala automobilsku industriji, to bi se još moglo shvatiti, ali ovako... Nije ni bitno, birači to ionako uopće ne razumiju, dovoljno im je reći da je Zmajlović formirao "VW povjerenstvo" koje će ispraviti 'krive drine'. Povišeni dušikovi oksidi potiču emfizem, srčani udar, astmu, bronhitis, zbog čega EU troši više od 900 milijardi eura godišnje za liječenje. Neke od najbogatijih članica unije upravo zbog velikog udjela dizelskih motora u svom voznom parku nisu u stanju zadovoljiti preporučenu kvalitetu zraka u gradovima, što je ozbiljan zdravstveni problem. Na cestama, samo bi jedan od deset dizelskih automobila zadovoljio "papirnate kriterije" koje je Unija skrupulozno propisala. Papir trpi sve, a VW skandal razotkrio je da se cijela priča s povećanim dušikovim oksidima u Europi zna godinama, samo se o tome šutilo, u interesu industrije i 12 milijuna radnih mjesta. Sada, kad je sve isplivalo na površinu, što reći nego da je riječ o vrhunskoj podvali politike građanima, jer struka govori da se emisijama dušikovih oksida iz dizelskih motora lako može bolje upravljati ugradnjom uređaja koji po jednom automobilu košta svega stotinu eura! Ovime će se okončati VW skandal koji je teško pogodio Njemačku. Trebalo je sve brzo okončati, na zadovoljstvo industrije i to je učinjeno u rekordnom roku od dva mjeseca. I zato je ovo odličan primjer kako svijet danas funkcionira.
Takvim razvojem situacije mogu se čuditi samo oni koji ne prate što se događa u svijetu. Scenarij je uvijek isti. Npr. EU blokira Južni tok pod svaku cijenu, ali s Gazpromom gradi Sjeverni tok. Bogata Europa (na nagovor SAD-a?) podržava odmicanje Ukrajine od Rusije i uvodi sankcije Rusiji. U Ukrajini bjesni rat, ali nema veze. Zatim EU potpomaže Ukrajinu kreditima da kupuje ruski plin, a istodobno joj zabija nož u leđa gradnjom plinovoda Sjeverni tok 2. Ukrajina postaje nebitna siromašna ratna zona, kolateralna žrtva. U Rusiji su gospodarske sankcije za koje kompanije i čelnici država sve manje ne mare jer predugo traju, a novac je nestrpljiv, želi se oplođivati. Rusiju se u EU stišće, s Rusijom se računa, igra se toplo-hladno u tom vječnom pokeru. Potreban je alibi, uvijek ista priča za naivce. Treba čitati gospodarske rubrike; uvijek se ratuje radi sirovina i kapitala, a priča se da je sve zbog ljudi i ljudskih prava. Priča se jedno, a radi posve drugo, s kristalno jasnom logikom koja nadilazi sve etičke i moralne principe, a to je dobrobit multinacionalki i krupnog kapitala. Zakoni se pišu kako bi pogodovali krupnom kapitalu, u investicije se ulazi pa i kada zapravo nisu potrebne, samo kako bi netko masno zaradio. Budućnost se može donekle predvidjeti samo kvalitetnim uvidom u interese multinacionalki koje dirigiraju politikom. Birači su sredstvo za dolazak do cilja, formalno daju legitimitet, ali u stvarnosti nisu bitni, osim kao radna snage i kupci, mravci u mravinjaku. Treba trgovati, treba proizvoditi, treba poslovati, novac se treba vrtjeti, treba trošiti, to je jedino pravilo ovoga svijeta. Treba stvarati probleme, krize i ratove kako bi novac mijenjao vlasnika. Novac i slatka moć koju daje je jedina mantra koja je oduvijek pokretala sve i tako će biti dok je ljudskog roda pa makar nas sve na koncu pobili dušikovi oksidi, nezdrava hrana ili globalno zatopljenje...
